Grad poput nijednog drugog na svijetu, ondje živi čak 80 posto stranaca.

Četiri petine stanovništva Abu Dhabija su stranci.

U Ujedinjene Arapske Emirate moguće je doći s trogodišnjom radnom vizom koja vam omogućuje da dovedete i bračnog partnera i maloljetnu djecu. Kada navrše 18 godina, sinovi moraju naći posao ili upisati neko sveučilište. Samo neudane kćeri smiju ostati na roditeljskoj vizi i nakon punoljetnosti.

No, za razliku od naprimjer SAD-a, gdje radne vize H-1B nude mogućnost dobivanja stalnog prebivališta, eventualno i državljanstva, u UAE ne postoji dugoročna mogućnost ostanka za strane državljane. Ako strani državljanin izgubi posao ili dođe do dobi za mirovinu (u većini firmi to je 60 godina), on jednostavno mora napustiti Emirate, bez obzira koliko je godina živio u toj zemlji, pa čak i ako je rođen tamo.

Zbog toga su brojni mladi ljudi često primorani napustiti UAE. Toga su svjesni još od djetinjstva, zbog čega nikako ne mogu osjećati Emirate svojim pravim domom. Iako su proveli dobar dio, ili čak cijelo djetinjstvo tamo, iako su išli u iste škole, držali se istih pravila kao i malobrojnije lokalno stanovništvo, oni nikada nisu bili građani te zemlje, niti su ikada to mogli postati. To je razlog zašto gotovo svi jednom napuste ovu zemlju, a najduže ostaju oni koji su zbog duga primorani na to, koji su ‘zaglavili’ u Emiratima, piše o svojim iskustvima u Abu Dhabiju u knjizi ‘Temporary Peope‘ (privremeni ljudi) Deepak Unnikrishnan, piše Net.