Petnaest dobrovoljaca, koji su proveli 40 dana u pećini u Pirinejima na jugozapadu Francuske u okviru eksperimenta nazvanog "Duboko vrijeme", izašli su u subotu.

Sedam žena i osam muškaraca, starih između 27 i 50 godina, dobrovoljno se zatvorilo u pećinu, bez sata, telefona i prirodnog svjetla, u eksperimentu francusko-švicarskog istražitelja Kristijana Kloa.

Oni su morali da se priviknu na temperaturu od 12 stepeni i vlažnost od 95 odsto u pećini Lombriv u Ariježu, da proizvode sopstvenu struju sistemom pedala i izvlače vodu sa dubine od 45 metara.

Prema istražitelju, osnivaču Instituta za ljudska prilagođavanje (Human Adaptation Institute), to iskustvo nazvano „Duboko vrijeme“ (Deep Time) namijenjeno je da se ispitaju ljudske sposobnosti prilagođavanja na gubitak prostornih i vremenskih odrednica, što je pitanje pokrenuto i za vrijeme sadašnje zdravstvene krize.

Neki naučnici su sa skepsom prihvatili ovaj poduhvat, ukazujući da nije dovoljno rigorozno sproveden.

Petnaest učesnika izašli su nasmijani, malo blijedi, sa specijalnim naočalama da im zaštite oči poslije toliko dugog vremena provedenog u mraku.

Grupa je živjela 40 dana i 40 noći u pećini i istraživala je bez osjećaja za vrijeme. Nisu imali kontakt sa spoljašnjim svijetom i nikakve vijesti o pandemiji ili svojim prijateljima i članovima porodice.

Naučnici u Institutu, koji vodi projekat od 1,2 miliona eura, kažu da će im eksperiment pomoći da bolje razumiju kako se ljudi prilagođavaju drastičnim promjenama životnih uslova i okruženja, što može da naiđe na razumijevanje u svijetu zbog pandemije koronavirusa.

U partnerstvu sa laboratorijama u Francuskoj i Švicarskoj, naučnici su preko senzora pratili kako su učesnici spavali, društvene interakcije i njihovo ponašanje.

Jedan od senzora je bio minijaturni termometar u kapsuli, koju učesnici progutaju kao pilulu. Kapsula mjeri tjelesnu temperaturu i prenosi podatke dok se prirodno ne izbaci.

Članovi tima slijedili su svoj biološki sat da znaju kada da se probude, da spavaju i da jedu. Dane su brojali ne u satima, nego prema ciklusima spavanja.

Naučnici koji su pratili učesnike prvi put su ušli u pećinu u petak od početka eksperimenta. Kazali su da su mnogi od učesnika loše proračunali koliko su tu proveli vremena i mislili su da imaju još nedjelju ili deset dana.