Da li rano penzionisanje produžava život? Prosječni očekivani životni vijek porastao je za 16 godina otkako je nacionalna starosna granica za odlazak u penziju postavljena na 65 godina. Kao odgovor na to, mnoge zemlje raspravljaju o podizanju starosne granice za odlazak u penziju (obzirom da je životni vijek duži nego pedesetih godina prošlog vijeka) kako bi nadoknadili ekonomske pritiske starenja stanovništva. Cilj nam je bio da ispitamo koliko u prosjeku žive stanovnici pojedinih država (nasumično odabranih) nakon odlaska u penziju. Donosimo vam infografiku u nastavku teksta.

Postojale su mnoge teorije da li će ljudi koji ranije odlaze u penziju, u prosjeku i umrijeti ranije. Ili obrnuto – da što kasniji odlazak u penziju zapravo smanjuje životni vijek.

BBC je prenio istraživanje epidemiologa naftne kompanije Shell koji su izvršili studiju o bivšim zaposlenima u SAD-u, koja je otkrila da je smrtnost bila nešto ranije – u prosjeku – za osoblje koje je otišlo u penziju sa 55 godina, nego za one koji su nastavili raditi do 65.

Međutim, statistika je divergentna kada je u pitanju ispitivanje odlaska u penziju i smrtnosti jer je činjenica da se ljudi penzionišu u različitim godinama, iz različitih razloga, u različitim uslovima. I naravno, radnici u nekim profesijama umiru ranije od drugih. To možda i nije iznenađujuće: određeni poslovi su fizički zahtjevniji od drugih i mogu biti štetniji po zdravlje čovjeka.

Kada je godine 1881, konzervativni njemački kancelar Otto von Bismarck, pogođen usponom socijalističke ideologije, predložio nacionalnu penziju kako bi umirio ljevičarske mase odredio starosnu granicu za odlazak u penziju na 70 godina, prosječni životni vijek bio je 40 godina. Kada je predsjednik Roosevelt uspostavio Zakon o socijalnom osiguranju iz 1935. godine, 65 godina je na sličan način odabrao kao nacionalnu starosnu granicu za odlazak u penziju, uprkos činjenici da je manje od 60 posto odraslih Amerikanaca živjelo toliko dugo, piše NYTimes.

Danas je situacija drugačija: zemlje imaju različite starosne granice za odlazak u penziju, ali je očekivani životni vijek puno duži. Pojedine države broje čak 20 godina u penziji, dok u nekima taj broj je čak ispod 10.

Naše kognitivne sposobnosti zadržavamo nekada i do 70 godina života, a ako se starosna granica za odlazak u penziju određuje na osnovu sposobnosti i kompetencija zaposlenih, onda nema razloga da se starosna granica kreće u 60-im godinama, kažu stručnjaci.

Mnogi od ovih kognitivnih procesa održavaju se i jačaju ostanak u radnoj snazi. Shodno tome, neki ljudi opadaju mentalno i fizički kada prestanu da rade.

Jedna studija je čak otkrila da je odlaganje odlaska u penziju povezano sa smanjenim rizikom od smrti, bez obzira na zdravstveno stanje prije penzionisanja. Stručnjaci spekulišu da su gubici fizičke aktivnosti vezane za posao i društvene interakcije koji dolaze s napuštanjem posla u velikoj mjeri krivi za padove nakon odlaska u penziju.

Sa ekonomskog stanovišta, kasnija starosna granica za odlazak u penziju možda koristi svima.

Japanci i Francuzi najduže uživaju u penziji

Uzeti podaci prikazuju samo prosjek godina provedenih u penziji. Statistički gledano, jako je teško odrediti koliko će neko živjeti. Mnogi faktori utječu i na kvalitet i dužinu života.

Šri Lanka ima najkraću životnu dob za odlazak u penziju: čak sa 55 godina, a očekivani životni vijek iznosi 76.39 godina. Podaci kažu da se stanovnici Šri Lanke kotiraju visoko na ljestvici onih koji će da žive duže nakon odlaska u penziju: čak 20 godina.

Japanci se penzionišu sa 61 godinu, šest godina poslije stanovnika Šri Lanke, ali njihov zavidni prosječni životni vijek od 84.62 godine dopušta im komfor da oko 23 godine uživaju u penziji.

U Srbiji, ta razlika je devet godina, a u Hrvatskoj 12 obzirom da ima duži očekivani životni vijek. Stanovnici obje zemlje odlaze u penziju sa 65 godina kao i stanovnici naše države. U Bosni i Hercegovini, prosječni broj godina provedenih u penziji je 11.

Francuska je ovih dana na nogama nakon što je predsjednik Emmanul Macron predložio reformu penzionog sistema za podizanje starosne granice za odlazak u penziju sa 62 na 64 godine, kao i najmanje 43 godine rada da bi se ostvarilo pravo na punu penziju. Međutim, Francuska spada u zemlje koje imaju visok prosječni životni vijek od čak 82 godine. Usvajanjem reforme, francuzi bi bili u prosjeku 18 godina penzionisani do smrti, a ne 20, kako to podaci kažu do sada.

Penzionisanje je važan prelazni proces u kasnijem životu. Uprkos velikom broju istraživanja koja ispituju uticaje zdravlja na odlazak u penziju, i dalje ostaju pitanja vezana za povezanost starosne dobi za odlazak u penziju i preživljavanja.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad