Hladan maslac, preša za krumpir i brašnasta sorta neke su od malih tajni savršenog pirea od krumpira, ali na rezultat utječe i način na koji ih kuhate – s korom ili bez nje.

Kulinarski znalci savjetuju da je za pahuljasti pire krumpir potrebno kuhati u kori koja služi kao zaštitni omotač kako bi upili što manje vode. Zbog toga ih nemojte ih guliti, nego kuhajte u kori da umjesto slasnog pirea ne biste dobili vodenastu i/ili ljepljivu kašu. Vodenasti krumpir neće se dobro povezati s maslacem, mlijekom i vrhnjem, pa će okus pirea biti razočaravajući.

Neki kuhari uopće ne gule koru kako bi pire imao rustikalniji okus, a odlučite li se na takvu varijantu, krumpire prije kuhanja dobro očistite. Krumpire stavite kuhati u hladnu vodu kako bi ravnomjerno omekšali, a nakon što ih testirate vilicom jesu li spremni, ostavite ih neko vrijeme u cjedilu.

Zatim ih protisnite kroz prešu za krumpir i nastavite s pripremom. Kako biste obogatili okus pirea, trebat će vam mlijeko, maslac ili biljno mlijeko. Mlijeko za pire treba biti toplo ili mlačno kako bi se bolje povezalo, a ako želite bogat i kremast pire, nemojte štedjeti na masnoćama. Neki kuhari dodaju jednaku količinu maslaca i krumpira, ali takav je pire dosta zasitan.

Za dodatni okus dodajte i soli, papra, svježe ribanog muškatnog oraščića – a ako poželite eksperimentirati, na raspolaganju imate i svježe začinsko bilje, pesto, sojin umak, češnjak u prahu, pikantno ulje ili karamelizirani luk.