Zaboravljeni doručak jugoslovenske kuhinje: Kako napraviti poparu koja se ne pretvori u kašu

Jelo staro koliko i hljeb

Ime govori sve o načinu pripreme. Hljeb se ne kuha, nego se „popari“, odnosno prelije vrelom tečnošću i ostavi da je upije.

U porodicama širom regije za poparu se kaže da je stara koliko hljeb i voda. Jela se u teškim, ratnim godinama, kada drugog jela nije bilo, pa su je mnogi zvali i sirotinjskim jelom. Iste te porodice pravile su je i kasnije, nedjeljom ujutro, jer su je djeca voljela.

Razlog je jednostavan: sve što treba gotovo uvijek se nađe u kući. Stari hljeb, voda ili mlijeko, malo masnoće i ono što se ima od mliječnih proizvoda.

Osnovni recept: popara s bijelim lukom na vodi

Ova verzija se kuha na vodi, a puni ukus joj daju maslac i bijeli luk. Gotova je za oko 10 minuta.

Sastojci za dvije osobe:

• pola štruce starog hljeba (od jučer ili prekjučer)
• voda, toliko da prekrije hljeb
• 3 do 4 češnja bijelog luka
• 1 kašika maslaca
• prstohvat soli
• za kraj: kajmak, stari suhi sir, mliječni namaz ili vrhnje

Priprema:

1. Stari hljeb isjecite ili natrgajte na kocke veličine zalogaja.
2. U šerpu sipajte vodu, dodajte maslac, sitno sjeckan bijeli luk i so. Pustite da provri.
3. Sklonite šerpu s ringle. Ubacite hljeb i promiješajte.
4. Korak koji većina preskače: nakon jedne do dvije minute, kada hljeb upije vodu, ocijedite višak. Tako popara ostaje rastresita i ne pretvori se u kašu.
5. Umiješajte kajmak ili sir i lagano promiješajte još jednom.

Poslužite toplo, uz čašu jogurta, kefira ili kiselog mlijeka.

Četiri načina na koja se popara pravi u regiji

Osnova je uvijek ista: stari hljeb i vrela tečnost. Razlika je u onome što ide uz njih, i tu svaka kuća ima svoje pravilo.

Za verziju na mlijeku vrijedi jedno pravilo: mlijeko neka bude vruće, ali ne da kipi. Prevrelo mlijeko brže raskuha hljeb.

Izaberite svoju u kalkulatoru ispod i dobićete tačne količine za broj osoba za stolom.

Tri greške zbog kojih popara postane kaša

1. Svjež hljeb. Svjež hljeb se u vreloj tečnosti raspadne u pastu. Stari, osušeni hljeb upija tečnost, a zadrži oblik.
2. Previše tečnosti i bez ocjeđivanja. Dovoljno je da tečnost tek prekrije hljeb. Višak ocijedite čim hljeb omekša.
3. Kuhanje na ringli. Hljeb se ne kuha. Šerpu sklonite s vatre prije nego ga ubacite, inače se raskuha.

Ako ipak volite mekšu, kremastiju poparu, ostavite hljeb duže u tečnosti. Što duže stoji, to se više raspadne.