Crveni kiosk iz naših gradova završio je u MoMA-i: Priča o modelu K67

Zaobljeni uglovi, staklene površine i jarke boje učinili su K67 prepoznatljivim dijelom gradskih ulica. Jedna kućica mogla je služiti malom prodajnom mjestu, a više spojenih jedinica stvaralo je veći prostor.

Mali objekt zamišljen kao sistem

MoMA u svojoj kolekciji vodi K67 kao rad Saše Janeza Mächtiga iz 1966. godine. Kao proizvođač naveden je Imgrad iz Ljutomera.

Osnovna vrijednost rješenja bila je modularnost: kiosk nije zamišljen samo kao jedna gotova kućica, nego kao sistem elemenata koji se mogu prilagoditi različitim namjenama.

Istraživanje o njegovom razvoju, objavljeno u časopisu Instituta za noviju historiju u Sloveniji, početak rada na sistemu smješta u 1966. godinu i opisuje traženje načina povezivanja više elemenata.

Od svakodnevne upotrebe do muzejske zbirke

K67 je zanimljiv upravo zato što nije nastao kao jedinstven izložbeni predmet. Njegova namjena bila je svakodnevna gradska usluga, uz mogućnost serijske proizvodnje i različitih kombinacija.

MoMA ga je predstavila i u okviru izložbe „Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948–1980“, održane 2018. i 2019. godine.

Pripadnost muzejskoj kolekciji ne znači da je objekt stalno izložen. Međutim, njegov položaj u historiji dizajna pokazuje kako je jednostavno ulično prodajno mjesto postalo prepoznatljivo i daleko izvan gradova u kojima su ga generacije koristile.