Kasnije u životu, očevi imaju lošije zdravlje srca u poređenju s muškarcima koji nisu očevi, prema nalazima prve longitudinalne, multi-etničke studije u SAD-u koja se bavila očinstvom i kardiovaskularnim zdravljem.

Iako su postojale varijacije u zavisnosti od dobi u kojoj muškarci postaju očevi i etničkog porijekla učesnika, čini se da stres i odgovornosti roditeljstva mogu otežati održavanje zdravih srčanih navika.

Američki istraživači sugeriraju da njihova studija ističe područja u kojima bi očevi mogli biti bolje podržani od strane svojih zajednica i zdravstvenih radnika, piše Science Alert.

“Promjene u zdravlju srca koje smo pronašli sugeriraju da dodatna odgovornost brige o djeci i stres prelaska u očinstvo mogu otežati muškarcima održavanje zdravog načina života, poput zdrave ishrane i vježbanja,” kaže prvi autor studije, internista i pedijatar John James Parker sa Univerziteta Northwestern.

Parker i njegove kolege su analizirali podatke prikupljene od 2.814 muškaraca u dobi od 45-84 godine, koji su praćeni do 18 godina.

Zdravlje srca ocijenjeno je kombinacijom samoprijavljivanja o ishrani, vježbanju i navikama pušenja, kao i zabilježenim mjerenjima indeksa tjelesne mase, krvnog pritiska, holesterola i nivoa glukoze u krvi.

Pored toga što je zdravlje srca obično lošije kod očeva u poređenju s onima koji nikada nisu bili roditelji, bilo je gore kod muškaraca koji su postali očevi sa 25 godina ili mlađi – posebno kod Afroamerikanaca i Latinoamerikanaca – a ova grupa je također imala i veću stopu smrtnosti.

Ukupna stopa smrtnosti očeva niža

Tim koji stoji iza studije navodi da niz faktora može uticati na ove statistike. Mlađi očevi mogu biti manje financijski stabilni, na primjer, i manje vjerovatno da će imati fleksibilnost u vezi s uzimanjem slobodnog vremena s posla.

“Često se fokusiramo na zdravlje majki i djece, a o očevima ni ne razmišljamo, ali njihovo zdravlje ima veliki uticaj na njihovu porodicu,” kaže Parker.

“Da bismo poboljšali zdravlje porodica, moramo razmotriti višesmjerne odnose između majki, očeva, drugih njegovatelja i djece.”

Podaci ne dokazuju direktnu uzročno-posljedičnu vezu, a zdravstvene razlike između grupa nisu bile velike – iako su bile statistički značajne. S obzirom na to da je srčana bolest vodeći uzrok smrti među muškarcima u SAD-u, to je veza koju vrijedi istražiti.

Zanimljivo je da, kada se uzmu u obzir svi uzroci, ukupna stopa smrtnosti očeva bila je niža nego kod muškaraca koji nisu očevi.

Nakon prilagođavanja rezultata prema dobi, jedina rasna i etnička podgrupa s nižom stopom smrtnosti među očevima bili su Afroamerikanci. To sugerira da očinstvo može biti zaštitno za Afroamerikance, možda promovirajući zdraviji način života.

Kao što istraživači ističu, zdravlje očeva ne utiče samo na same muškarce, već i na njihove porodice. Neke od promjena koje dolaze s očinstvom mogu biti neizbježne, ali ne sve.

“Zaista moramo proučavati očeve kao jedinstvenu populaciju i pratiti zdravstvene ishode muškaraca kako postaju očevi,” kaže Parker. “Kardiovaskularno zdravlje je posebno važno jer su zdravstvena ponašanja i faktori svi promjenjivi.”

Istraživanje je objavljeno u časopisu AJPM Focus.