Dženifer Breheni Volas otkriva šta prvo treba da pitate dijete posle škole. I ne, to nije ništa što se odnosi na ocjene i nastavu.

Anksioznost je dostigla rekordni nivo među tinejdžerima i mladima. Ali, šta je uzrok? Stručnjaci su upirali prstom u sve, od telefona preko politike do roditelja koji gaje djecu „u letu“. Iako se o tačnim uzrocima zabrinjavajućeg porasta anksioznosti još uvek raspravlja, jedna stvar je jasna: prevelika zabrinutost roditelja za budućnost njihove djece ne olakšava stvari.

U svijetu u kome oni sa fakultetskom diplomom ne samo da značajno nadmašuju one bez nje, već ih čak i nadžive za nevjerovatnih osam i po godina u proseku, djeluje prirodno što su roditelji zabrinuti za akademska dostignuća svoje djece. Ali istraživanja pokazuju da što više roditelji stvaraju pritisak oko ocjena, to djeca tužnije odrastaju.

#related-news_0

„Godinama sam mislila da je jedan od glavnih uzroka porasta depresije kod adolescenata povećanje pritiska u školi“, rekla je za Atlantik Lorens Stajnberg, psihologinja koji proučava tinejdžere. „Kada razgovaram sa djecom i pričamo o tome šta ih muči, oni češće spominju stres od ocjena i škole, nego lajkove na Instagramu“, navodi ona.

Dakle, kako roditelji koji su fokusirani na uspjeh svojih klinaca mogu da stave to do znanja i postave visoke standarde, a da ne oštete njihovo mentalno zdravlje?

Novinarka sa diplomom Harvarda i istraživačica o roditeljstvu, Dženifer Breheni Volas, ima prijedlog – samo promijenite način razgovora i pitanja koja im postavljate poslije škole.

Pitajte ih šta su jeli

Breheni Volas, autorka knjige „Nikada dovoljno: Kada pritisak na dostignuće postane toksičan – i šta možemo da uradimo povodom toga“, koja se zasniva na anketi 6.500 roditelja koju je sprovela zajedno sa istraživačima sa Harvarda, nedavno je razgovarala za CNBC o tome šta je naučila iz projekta i ponudila jednu jednostavnu izmjenu koju roditelji mogu primijeniti kako bi zaštitili mentalno zdravlje svoje djece.

Kao i mnogi roditelji, čim bi njena djeca ušla u kuću iz škole, zasipala ih je pitanjima. „Kako je prošao test?“, „Koji domaći imaš?“, „Da li ste spremni za kontrolni iz matematike?“.

Sada ona umjesto toga, priča o ručku.

„Kada moja djeca uđu, umjesto da im postavim sva ova pomenuta pitanja, zanimam se to šta su ručali ili navodim razgovorom na stvari koje nemaju veze sa ocjenama, učenjem i testovima.“

Naravno, nije jednako važno da li je dijete jelo piletinu ili lazanje, kao što je važno obrazovanja. Zašto onda ova promjena?

Psiholozi su objasnili da kada roditelj postavlja pitanja samo u vezi školskih obaveza, djeca stvaraju utisak da je njihovim roditeljima stalo više do njihova dostignuća, nego do njih samih.

Ako dozvolite da pitanja o kontrolnom budu prvo što ćete im uputiti, oni će razumjeti da vaša ljubav i poštovanje zavise od ocjena. A to, navodi Breheni Volas, „može dovesti do toksičnosti, anksioznosti i mentalnih problema“.

Ali čekaj, zar ne treba da znam kako je prošao na kontrolnom?

Zar roditelji ne bi trebalo da budu uključeni u školovanje svog djeteta i da podrže njegov uspjeh? Naravno, Breheni odgovara, ali roditelji moraju manje da pritiskaju svoju djecu da pričaju o ocjenama, insistira ona.

„Djeca će svakako sama reći, to im je na umu. Ne moraju da misle da sam cijeli dan čekala da se pojave da bih ih pitala samo o ocjenama. Umesto toga, trebalo bi da dobiju poruku od mene da mi je stalo do njih kao kompletnih osoba.“

Njena djeca razumiju koliko ona cijeni akademska dostignuća i naporan rad, ali znaju da njena ljubav prema njima nije vezana za neki poseban ishod. A to je svakako veliki korak ka zaštiti djece od anksioznosti i mentalnih problema, prenosi Zadovoljna.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad