Roditelji zastrašuju vlastitu djecu zbog lajkova na TikToku: Pedagoginja za N1 upozorava šta se u tom trenutku dešava u dječijem mozgu

Gostujući u emisiji "Novi dan“, Agić Jašarević, koja se javila iz Maribora, govorila je o sve učestalijoj praksi snimanja djece u situacijama koje kod njih izazivaju strah, nelagodu ili poniženje.

Trend "Kuntilanak behind" samo je posljednji u nizu sličnih izazova koji su se proširili društvenim mrežama. Ranije su roditelji snimali kako djeci razbijaju jaja o glavu tokom zajedničkog kuhanja ili im guraju lice u rođendansku tortu dok pušu svjećice.

Zajedničko svim ovim snimcima jeste da se reakcija djeteta, često praćena plačem, strahom ili zbunjenošću, predstavlja kao zabavan sadržaj.

Međutim, pedagoginja upozorava da ono što odrasli doživljavaju kao šalu dijete može doživjeti potpuno drugačije.

Zašto roditelji snimaju dječiji strah? „Važniji su im lajkovi i viralnost“

Agić Jašarević objasnila je da je posljednjih mjeseci istraživala razloge zbog kojih roditelji pristaju učestvovati u ovakvim trendovima.

Prema njenim riječima, postoje značajne razlike između roditelja koji privatnost djece u potpunosti štite i onih koji njihove reakcije koriste kako bi privukli pažnju na društvenim mrežama.

"I znate kako, neke su tri skupine tu. Prva je krajnost, upravo ova, koja želi na osnovu djeteta, djetetovih reakcija i svega onoga što se dešava u tom trenutku, da skupi te određene lajkove. Zatim imamo drugu krajnost, koja potpuno štiti djetetovu privatnost. Roditelji koji ne žele apsolutno ništa da objave. I ovi između, negdje, koji ne rade niti ovu prvu stvar, a više teže možda ka privatnosti", pojasnila je.

Posebno je zabrinjava, kako je naglasila, činjenica da dio društva takve postupke opravdava tvrdnjama da su se slične stvari radile i ranije, odnosno da su i prethodne generacije odrastale uz takve šale.

"Međutim, kao društvu, nekako mi je najviše zasmetalo, i kao nekome ko se stručno bavi tim temama, opravdavanje takvih videa i načina na koji se kreira taj sadržaj. Često to opravdavaju rečenicom: 'Pa, znate kako, i mi smo to radili, i nas su tako zastrašivali i ne vidimo sad problem da to radimo.' Međutim, postoji jedna jako bitna stvar u svemu tome: ono što su radili naši roditelji i što se radilo kroz neke prošle generacije ne znači nužno da je ispravno", istakla je.

Upozorila je da roditelji koji objavljuju takve snimke često ne razmišljaju o tome kako se dijete osjeća, nego o reakcijama publike.

"A na pitanje šta zapravo može natjerati jednog roditelja da to uradi, opet kažem, jeste to što ne stavljamo kao prioritet djetetovu reakciju, djetetovu emociju. Jednostavno, možda ne shvata koliko to duboko djeluje na dijete, već mu je važnija ta vrsta zabave i viralnosti. Mi znamo da, iako imamo negativne komentare unutar tih videa, ti videi još nekako više možda dobiju na popularnosti", upozorila je pedagoginja.

Šta se dešava u djetetovom organizmu kada ga roditelj namjerno prestraši?

Jedno od ključnih pitanja jeste šta dijete zaista proživljava u trenutku kada se na ekranu pojavi zastrašujući lik.

Za razliku od odraslih, koji razumiju da je riječ o namještenoj situaciji, dijete ne mora imati sposobnost da prepozna kako opasnost nije stvarna.

Agić Jašarević objašnjava da strah sam po sebi nije negativna emocija, ali da je izuzetno važno na koji način ga dijete doživljava i ima li uz sebe osobu koja mu pruža sigurnost.

"Znači, što se tiče djeteta, dešavaju se različiti procesi u tom trenutku, iako to nama ne djeluje tako. Prvo, prije svega, ti psihološko-fiziološki, da kažem. Strah je jako lijepa emocija i svaka emocija je lijepa i treba da se gaji, jer nam ona pomaže u životu da se nosimo s određenim izazovima. I nije pogrešno da mi razvijamo tu emociju. Međutim, ne na taj način. Da bi se strah razvio kao emocija, potrebno je da imamo nekoga ko će nam biti sigurnost kako bi se to desilo. U tom trenutku najčešće su to roditelji ili osobe koje se brinu za dijete", objasnila je.

Problem nastaje kada upravo roditelj, od kojeg dijete očekuje zaštitu, postane dio situacije koja izaziva strah.

"E sad, ako je roditelj osoba koja se brine za dijete i koja je njegova mirna luka, u tom trenutku, s te emocionalne strane, dijete doživljava strah i želi da pobjegne, znači želi da reaguje. To je prirodan način reakcije našeg organizma. Međutim, traži tu sigurnu luku, a majka zatvara vrata. Šta tu govorimo o tom povjerenju? To povjerenje u tom trenutku se prekida, u tom trenutku u kojem je ta reakcija doživljena. Jer dijete ostaje bez tog nekog rješenja, bez majke koja se brine za njega", naglasila je.

Govoreći o fiziološkim reakcijama, pojasnila je da organizam u takvim situacijama aktivira mehanizme odgovora na opasnost.

"S druge strane, dešavaju se te promjene u smislu da u tom trenutku u mozgu dolazi do procesa gdje se šalje reakcija da dijete reaguje zbog tog straha, ili bježi ili se zaledi. Možete vidjeti na videu, neka djeca se onako zalede, druga krenu da bježe. To su te prirodne reakcije straha, gdje se adrenalin i kortizol dižu i dijete mora da reaguje u tom trenutku, kao i bilo ko drugi, pa i odrasla osoba. S tim da znamo da bilo koja vrsta stresa, naravno, ima utjecaj na djetetov organizam", pojasnila je.

Naglašava da je, osim samog straha, problematično i javno ismijavanje dječije reakcije.

"I imamo, s treće strane, isto tako jako bitno pitanje, a to je ono etičko: zašto ismijavati djetetove emocije, djetetove reakcije ili da to bude predmet zabave? I kasnije će se ti videi i način na koji je dijete to izrazilo... Zapravo, tu je, izgleda, najsmješnija ta djetetova reakcija. I to će se kasnije prenijeti u online svijet i biti dostupno svima", upozorila je.

Narušavanje povjerenja: Dijete bi zaštitu trebalo tražiti upravo kod roditelja

Jedna od najvažnijih posljedica na koje je pedagoginja ukazala jeste moguće narušavanje povjerenja između roditelja i djeteta.

Kako je objasnila, djeca u ranom uzrastu kroz odnos s roditeljima razvijaju osjećaj sigurnosti, uče kako se nositi sa strahom i postepeno stječu samopouzdanje.

Kada roditelj namjerno izazove strah, a zatim se smije djetetovoj reakciji, taj odnos može biti narušen.

"Jedan video, često kada roditelje pitate, oni mogu reći: 'Jedan video neće doprinijeti tome. Jedan video ne može to nešto učiniti.' Jedan video ne znači da će se to potpuno desiti, ali znači da će u velikoj mjeri doprinijeti. I upravo to povjerenje koje se gradi i na osnovu kojeg dijete savladava različite životne izazove. Znači, djetetu je u svim tim ranim godinama potrebna podrška roditelja kako bi, kao što sam rekla na početku, savladalo i taj strah i postalo hrabro i razvilo bilo koju drugu emociju, upravo zbog te podrške roditelja", istakla je Agić Jašarević.

Prema njenim riječima, posljedice se ne moraju ograničiti samo na trenutak snimanja, nego se mogu odraziti i na druge situacije u djetetovom svakodnevnom životu.

"I ako u ovom smislu mi izgubimo tu podršku, to jest, ako to dijete shvati da više nema te vrste podrške i da u određenim situacijama može iščekivati takve reakcije, to onda ne dovodi do te potpune povezanosti između roditelja i djeteta, što narušava kasnije razvijanje ovih određenih vještina i generalno razvijanje svih sposobnosti koje bi dijete trebalo da razvije uz pomoć roditelja, uz pomoć njegove podrške", objasnila je.

Posebno je upozorila na mogućnost da dijete počne povezivati određene prostorije, predmete ili situacije s prethodnim iskustvom straha.

"Također, pored toga, da kažem, emocionalnog dijela, veoma je važno da će dijete to izražavati kroz druge životne situacije, kroz odnos s vršnjacima, kroz to da neće smjeti možda više da ostaje samo uopće u bilo kojoj prostoriji, da neće smjeti da uđe u neku prostoriju prisjećajući se takvih događaja, da će mu određeni telefon ili bilo šta na osnovu čega je to bilo prikazano biti asocijacija da je opet moguće da se to desi. Jer, kao što možete vidjeti na početku videa, dijete procjenjuje da li je ta situacija stvarna, znači nema tu mogućnost da procijeni da to nije realno", navela je.

Gdje prestaje šala, a počinje ponižavanje djeteta?

Tokom razgovora otvoreno je i pitanje granice između bezazlene roditeljske šale i postupaka koji mogu povrijediti ili poniziti dijete.

Agić Jašarević smatra da je jedan od najvećih problema nedovoljna informisanost roditelja o mogućim posljedicama takvog ponašanja.

"Meni je, iskreno, to jedan ozbiljan problem koji se u našem društvu zaista zataškava, kao i masa drugih, ali evo ovdje govorim o narušavanju i veoma dubokim, da kažem, problemima. Ja bih rekla da granica dolazi iz informisanosti. Da bismo mi postavili određenu granicu, moramo znati zašto to nešto nije dobro i koje su posljedice. Ja smatram da svi ovi roditelji nemaju dovoljno informacija i nemaju dovoljan uvid u to šta je moguće i zašto to nije dobro", naglasila je.

Smatra da bi svaki roditelj, prije nego što objavi snimak svog djeteta, trebao razmisliti o tome šta takvim sadržajem želi postići.

"Ja bih iskreno postavila svakom od njih pitanje: šta je zapravo cilj takvih videa? Šta zapravo takav jedan video, o čemu nas uči i na koji način može poboljšati djetetov život? Ja ne bih izdvojila ništa tu pozitivno. I sama ta granica se može postaviti ukoliko imamo dovoljnu informisanost", kazala je.

Istakla je i važnost javnog razgovora o ovoj temi, posebno kroz medije i društvene mreže, kako bi roditelji bolje razumjeli posljedice koje naizgled bezazlene šale mogu imati.

"I upravo kažem jutros, drago mi je da pričam o ovome i voljela bih da naši sadržaji na društvenim mrežama, na televizijskom prostoru i bilo kojem drugom zaista budu preplavljeni ovim temama, jer ja mislim da se jedino granica u svemu tome može podvući na ovaj način, širenjem svijesti i razmišljanjem o tim problemima", dodala je.

Dječiji strah postao je sredstvo za zaradu i popularnost

Osim odgovornosti roditelja, pedagoginja je problematizovala i ulogu publike koja takve snimke gleda, dijeli i komentariše.

Čak i kada su komentari negativni, snimci mogu privući dodatnu pažnju i povećati popularnost profila koji ih objavljuju.

Prema njenoj ocjeni, razvoj društvenih mreža i mogućnost ostvarivanja zarade doprinijeli su tome da se granice prihvatljivog sadržaja sve češće zanemaruju.

"Pa već odavno znamo da se ljudske emocije dosta ismijavaju. Ne samo strah već bilo koje druge, i da društvene mreže zapravo funkcionišu tako da se skupljaju pregledi. I rekla bih više da je to došlo razvojem društvenih mreža i mogućnosti da se na taj način i zaradi, stekne publika i jednostavno da se izgradi određeni profil. Tako da su to razlozi zašto se to još više povećalo, jer svi koji se bave tim načinom objavljivanja znaju da, ukoliko objave nešto što je tog tipa, to će, naravno, izazvati pažnju", izjavila je.

Posebno je upozorila na način na koji i negativne reakcije publike mogu doprinijeti širenju takvog sadržaja.

"Najviše nekako nas, ljudska bića koja su dosta empatična i koja vide takvu neku objavu, naravno da će reagovati. Privući će im pažnju, pogledat će nekoliko puta, komentarisat će i sve to doprinosi upravo razvoju tog određenog profila koji je to plasirao. Nažalost, razvojem, opet kažem, razvojem tog društvenog svijeta, porastao je i način... Ustvari, mislim da više ne biramo sredstva kako bi se došlo upravo do takvih pregleda. Znači, možemo koristiti, nažalost, čak i emocije djeteta, emocije drugih ljudi ili bilo šta na bilo koji način što će privući tu pažnju", naglasila je.

Smatra da je riječ o problemu koji zahtijeva širu društvenu raspravu, ali i ozbiljniji odnos prema objavljivanju sadržaja koji može štetiti djeci.

"Tako da ja iskreno mislim da je ovo vrlo, vrlo ozbiljno pitanje koje bi se trebalo možda čak na neki način komentarisati i na nekom drugom, malo višem nivou, i ukidati takvi sadržaji koji zaista za mene lično i u stručnom dijelu nisu prihvatljivi. Opet kažem, navela sam da dovode do zaista ozbiljnih posljedica ukoliko se i podržavaju, što je još gora mjera, a naravno i praktikuju", upozorila je Agić Jašarević.

Roditelji žele pokazati da su zabavni, ali djeca mogu naučiti da je ismijavanje drugih prihvatljivo

U razgovoru je otvoreno i pitanje potrebe pojedinih roditelja da na društvenim mrežama dokazuju koliko su zabavni i koliko kvalitetno provode vrijeme s djecom.

Pedagoginja je naglasila da stvarna posvećenost djetetu nema veze s brojem pregleda ili lajkova, nego s pažnjom, razgovorom i zajedničkim aktivnostima.

"Tu je zapravo potreba za dokazivanjem određenih roditeljskih kompetencija. Zabava, zabavan roditelj je sve što je suprotno od osobe koja će uzeti telefon, uopće ga koristiti dok provodi vrijeme s djetetom, a ne plasirati takav sadržaj. Zabavan roditelj je nešto potpuno, potpuno drugačije, što je u našem društvu apsolutno zamijenjeno upravo tim stvarima. Da kažem, ukoliko nešto objavimo, koristimo društvene mreže, ukoliko to pokažemo, mi tada, kao što ste rekli, već smo zabavni. Ali zabavan roditelj je nešto sasvim suprotno", objasnila je.

Dodala je da kvalitetno roditeljstvo podrazumijeva direktnu komunikaciju i aktivnosti koje doprinose razvoju djeteta.

"Roditelj koji posvećuje djetetu vrijeme, koji provodi s njim vrijeme direktno kroz igru, razgovor, komunikaciju, različite podražaje koje pravi djetetu kako bi dijete što više učilo i te stimulacije koje mu omogućavaju razvoj, kako emocionalni, tako i psihički i fizički, i svih ostalih faza koje trebaju da dolaze u djetetovom okruženju", navela je.

Ipak, upozorila je da posljedice ovakvih snimaka nisu povezane isključivo s trenutnim osjećajem straha ili poniženja.

Djeca, kako je objasnila, ponašanje uče posmatrajući odrasle, zbog čega postoji opasnost da postupke roditelja počnu doživljavati kao prihvatljiv obrazac odnosa prema drugim ljudima.

"Međutim, ono što je jako važno, to ste spomenuli, jeste upravo učenje na osnovu modela. Znači, dijete uči na osnovu modela roditelja koji to prikazuje. I opet kažem, pored ovih stvari koje smo već naveli, koje se mogu dešavati, to učenje po modelu je jako važno jer dijete zapravo uči da je to jedan prihvatljiv način da se ismijavaju emocije drugih, što će se kasnije, opet kažem, prenijeti vjerovatno u vrtić, školu i tako dalje, u dalji djetetov razvoj. Znači, kroz te neke određene postupke mi usađujemo zapravo u njegovu ličnost šta je to prihvatljivo, a šta ne", istakla je.

Poruka roditeljima: „Šta je cilj ove objave i šta ona donosi mom djetetu?“

Na kraju razgovora Agić Jašarević uputila je poruku roditeljima da prije svakog objavljivanja fotografije ili snimka djeteta razmisle o njegovoj dobrobiti, privatnosti i mogućim posljedicama.

"Tako da samo to dokazivanje roditeljstva na društvenim mrežama i te zabave za dijete mora biti kontrolisano i, da kažem, analizirano, opet kažem, postavljeno kroz pitanje šta je zapravo cilj te objave. Evo, neka svaki roditelj koji želi, evo uključujući i mene, koji želi da bilo šta objavi, neka sebi postavi to pitanje: šta je cilj ove objave i šta ovom objavom ja mogu i kome i šta da doprinesem? A posebno svom djetetu koje je tu nekako, rekla bih, glavni subjekt", poručila je.

Naglasila je da se problem ne može riješiti sve dok postoji dio društva koji takve postupke opravdava i smatra ih normalnim.

"Međutim, nažalost, kao što ste rekli u sociološkom dijelu, to je već otišlo u jednu krajnost gdje se apsolutno više ne bira kakav je to sadržaj, njegova štetnost, već jednostavno da on bude gledan. I nekako očigledno, opet kažem, mislim da kao društvo ne možemo tek tako nešto poboljšati upravo zbog osoba koje to opravdavaju. Tako da na nama je jednostavno da pratimo procese, ali da se mi mijenjamo i da povećavamo svijest o tome kako bismo mogli bilo kakvu promjenu napraviti", zaključila je Zada Agić Jašarević.

Razgovor je otvorio i pitanje prava djece na privatnost, budući da mališani čije se reakcije objavljuju na društvenim mrežama najčešće nisu u mogućnosti razumjeti gdje će snimci završiti, ko će ih gledati i koliko dugo mogu ostati dostupni.

Upravo zbog toga, poruka razgovora jeste da dječiji strah, suze i poniženje ne bi trebali biti cijena internetske popularnosti, bez obzira na to koliko se takav sadržaj predstavlja kao bezazlena šala.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad