Za obitelji koje žele spriječiti svoje predpubertetske djece da provode previše vremena ispred ekrana, nova studija nudi osvježavajuće — i potencijalno izazovne — savjete: Roditelji, prvo ćete vi morati odložiti svoje telefone.
Studija, objavljena ovog mjeseca u časopisu Pediatric Research, ispitala je povezanost između strategija roditeljstva koje uključuju digitalne medije i korištenja ekrana kod ranih adolescenta. Među najistaknutijim nalazima: Korištenje ekrana od strane roditelja bilo je snažno povezano s većim vremenom provedenim pred ekranima i problematičnim korištenjem društvenih medija ili video igara kod adolescenata.
Roditeljski uzor: Ključ za smanjenje vremena pred ekranima
„Jedan od najvećih prediktora korištenja ekrana kod adolescenata je korištenje ekrana njihovih roditelja“, kaže Jason Nagata, pedijatar na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu i glavni autor studije. Ovo može djelovati iznenađujuće, s obzirom na to da su predpubertetli sve neovisniji i podložniji utjecajima svojih vršnjaka. No, roditeljski modeliranje i dalje ima značajnu ulogu: „Posebno je važno da roditelji slijede vlastita pravila i prakticiraju ono što propovijedaju“, kaže Nagata, „jer čak i ako misle da ih djeca ne promatraju, oni to zapravo rade.“
Studija je analizirala podatke iz uzorka više od 10.000 američkih 12- i 13-godišnjaka i njihovih roditelja, koji su odgovarali na upitnik o svom korištenju ekrana i strategijama roditeljstva. Sudionici su označili smatraju li svoj odnos prema ekranima problematičnim — na primjer, ako osjećaju da ne mogu prestati gledati u svoje uređaje, gube pregled koliko često koriste telefon, ili smatraju da njihovi telefonski navike ometaju njihov društveni život ili sposobnost koncentracije u školi, piše Washington Post.
Ključne mjere za smanjenje vremena ispred ekrana
Rezultati studije identificirali su vremenske okvire u kojima korištenje ekrana izgleda posebno štetno. Više od trećine obitelji izvijestilo je da često gledaju ekran tokom obroka, a gotovo polovica adolescenata izvijestila je da imaju pristup telefonu dok su u krevetu. Korištenje ekrana tokom obroka i prije spavanja povezano je s višim ukupnim vremenom provedenim pred ekranima, kao i problematičnim korištenjem društvenih medija, video igara i mobilnih telefona, otkrila je studija. (Rezultati možda nisu reprezentativni za sve američke roditelje i tinejdžere, budući da studija nije oslonjena na nacionalni slučajan uzorak.)
Nagata kaže da je obveza na obrok bez ekrana i rutine bez ekrana prije spavanja jedan ključan, konkretan savjet. „Od različitih roditeljskih praksi koje smo ispitali, ona koja je imala najznačajniji učinak bila je ograničavanje korištenja ekrana prije spavanja“, kaže on. „Dakle, ako odaberete samo jedno pravilo za implementaciju, to može biti najefikasnije za smanjenje ukupnog vremena provedenog pred ekranima.“
Studija je privukla pažnju Megan Moreno, profesorice pedijatrije na Medicinskom fakultetu i Školi javnog zdravstva Sveučilišta Wisconsin i suvoditeljice Centra izvrsnosti Američke akademije za pedijatriju za društvene medije i mentalno zdravlje mladih. Moreno, čije je područje stručnosti adolescentno zdravlje i digitalni mediji, kaže da je zabrinuta zbog široko raširene poruke — „skoro do granice moralne panike“ — da korištenje društvenih medija uzrokuje nepovoljne ishode za mentalno zdravlje adolescenata. „To je bio narativ koji me stvarno zanimao jer sam stvarno željela vidjeti: Gdje su ti dokazi?“ kaže ona. „I nije ih bilo.“
Važnost roditeljskog ponašanja i granica za korištenje ekrana
Ono što je primijetila u novim istraživanjima — uključujući ovu novu studiju — su nalazi koji naglašavaju važnost roditeljskog ponašanja, roditeljskih praksi oko digitalnih medija i domaćeg okruženja adolescenata. U vlastitom istraživanju, kaže, adolescenti koji su izvijestili o snažnom mentalnom zdravlju također su naveli da imaju bliske odnose s roditeljima, da su njihovi roditelji primjenjivali pravila i granice, „i roditelji nisu puno koristili društvene medije u prisutnosti [svoje djece]“, kaže ona.
Ali također ne misli da roditelji trebaju osjećati prosuđeni ili posramljeni ovim nalazima: „Ne mislim da to pomaže. Poruka meni je: Roditelji, čak i kad osjetite da vaš raniji adolescent možda odlazi, ako percipirate da odrastaju, vaša uloga je i dalje toliko apsolutno važna“, kaže ona. Biti prisutan i dostupan njima — bez telefona u ruci — „stvarno čini razliku.“
Studija je također istaknula prednosti uspostavljanja ograničenja i smjernica za korištenje ekrana. Oko 67 posto roditelja izvijestilo je da nadziru vrijeme provedeno pred ekranima svojih adolescenata tokom sedmice, a više od 76 posto reklo je da nameću ograničenja za vrijeme pred ekranima — i te strategije povezane su s nižim ukupnim vremenom provedenim pred ekranima i nižim problematičnim korištenjem ekrana, rekao je Nagata.
No mnogi roditelji također koriste pristup ekrana kako bi pokušali kontrolirati ponašanje djeteta. Sedamdeset osam posto roditelja u studiji izvijestilo je da oduzimaju vrijeme pred ekranima kao kaznu za loše ponašanje, a gotovo 39 posto reklo je da ga nude kao nagradu. Studija je pokazala da ove roditeljske metode zapravo uzrokuju kontraefekte: „Korištenje ekrana kao kazne ili nagrade bilo je povezano s ukupno više vremena provedenog pred ekranima“, kaže Nagata. „To je bio pomalo iznenađujući nalaz za mene, isprva… ali mnogi mladi adolescenti su vrlo tehnološki pametni, pa čak i ako pokušate uvesti ograničenja ili kazne, možda će moći zaobići ta pravila.“
Bolji pristup, kaže on, jest imati jasan obiteljski plan za korištenje medija, s razumljivim smjernicama i otvorenom linijom komunikacije dok roditelj i dijete navigiraju našom stvarnošću preplavljenom ekranima. „Znam da je ovo stvarno teško za sve, i unatoč našim najboljim namjerama, djeca i odrasli možda ne mogu uvijek slijediti ova pravila“, kaže Nagata. „Također mislim da je dobra prilika za vođenje otvorenih razgovora s vašim predpubertetlijama kada ponekad ne uspijemo.“
Ako možemo biti iskreni o vlastitim borbama s ekranima, kaže on, to omogućuje adolescentima da učine isto. „Za nekoliko godina bit će stariji adolescenti, a kad napune 18 godina, moći će sami donositi sve ove odluke“, kaže on, „tako da želite učiti ih dobrim praksama koje mogu uključiti u svoj odrasli život.“
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!