Mnogi ljudi su u djetinjstvu doživjeli neku vrstu traume. Može se raditi o određenom traumatskom događaju ili o više njih, kao i o manjem ili većem razmjeru same traume. Traume iz djetinjstva se događaju u ranim fazama životnog razvoja, a mogu bitno utjecati na kasnije ponašanje u odrasloj dobi.

Kako točno traume iz djetinjstva utječu na život i kako ih suzbiti, otkrio je psiholog i NLPt (neuro-lingvistička psihoterapija, op.a.) psihoterapeut u edukaciji Emil Zuccon.

Što su sve traume iz djetinjstva?

Traume iz djetinjstva su bilo kakvi jako negativni ili stresni događaji koji na neki način kod djeteta bude strah, kao što su:

• tjelesno, ali i psihičko zlostavljanje
• zadirkivanje i maltretiranje od vršnjaka
• automobilska nesreća
• elementarne nepogode i prirodne katastrofe
• smrt bliske osobe
• rastava roditelja
• izloženost nasilju na televiziji

Svi ljudi su doživjeli neku vrstu traume u djetinjstvu, bilo da su one manje ili veće.

“Već sam porod se smatra traumatičnim iskustvom za dijete. Također, nešto što je trauma jednoj osobi, drugoj osobi ne predstavlja veliki problem. Svi smo različiti te nema smisla uspoređivati ljude i njihova iskustva – trauma je za pojedinca trauma, koliko god ona naizgled bila ‘benigna'”, poručuje psihoterapeut Emil Zuccon te dodaje kako bilo koja trauma ima značajan utjecaj na život osobe koja je preživjela tu traumu.

Kako traume iz djetinjstva utječu na naš život?

Traume mogu biti uzrok brojnih zdravstvenih stanja kao što su: depresija, astma, pretilost ili dijabetes, mogu utjecati na pojavu srčanog udara, a mogu i izazvati stalan osjećaj pojačanog straha, manjak samopouzdanja i želju za izolacijom od svijeta.

Traume utječu i na drugačiji razvoj mozga djece, a traume iz djetinjstva u odrasloj dobi mogu utjecati na povećanu konzumaciju alkohola ili droga, stvoriti ovisnost te uzrokovati česte suicidalne misli.

Psihoterapeut kaže da kada jednom doživimo traumu, u sebi donosimo određene zaključke, odnosno stvaramo uvjerenja i stavove o nama samima, našoj okolini, društvu i životu općenito. Ti stavovi se zatim kroz život manifestiraju na razne načine, najčešće utječu na to kako se ponašamo, s kakvim ljudima se družimo, kakvi partneri nas privlače, koliko vjerujemo ljudima. Neki ljudi imaju veliki dio svoje osobnosti izgrađen oko neke traume koju su proživjeli kao mali.

Kako bi se bolje razumjele posljedice traume iz djetinjstva, Zuccon je naveo vrlo jednostavan primjer iz života.

“Osoba je kao dijete doživjela traumu gdje su joj roditelji sustavno, nakon što učinila pogrešku, govorili kako je glupa. Utjecaj traume u ovom primjeru započinje tako da je osobu strah pokušati nešto novo jer je naučila da će ju, ukoliko učini pogrešku, roditelji maltretirati. Ta osoba naučila je da je bolje ne upuštati se u novo i nepoznato. Takav način nošenja sa životom dovodi do niskog samopouzdanja. To će zauzvrat utjecati na njezino vjerovanje u svoje sposobnosti, što će pak utjecati na to koliko će se truditi u životu i koliko će visoko, odnosno nisko, postavljati svoje ciljeve. Rezultat toga je osoba koja zbog loših uvjerenja o sebi ne ispunjava svoje potencijale te je nezadovoljna u životu”, rekao je.

Kako se mogu osloboditi traume iz djetinjstva?

Što se ranije otkrije kako dijete ima problema zbog traume i što se prije potraži stručna pomoć u obliku psihoterapije, to su i veće šanse da će dijete kada odraste imati manje ili nikakve posljedice preživjele traume.

Najčešće se traume tretiraju nekom vrstom psihoterapije, a Zuccon kaže kako je kod svih metoda  zajednički jedan glavni cilj – osvijestiti traumu, prihvatiti je i integrirati na zdrav način u život. Kako bi došlo do ovoga potrebno je ponovno se prisjetiti traume, pri čemu se pojave stare emocije. Upravo zato je potrebno strpljenje i pomoć stručnjaka kako ne bi došlo do ponovne traumatizacije osobe.

“Jedan metaforički pogled na traumu je taj da je ona zatočena u nama kao jedan snažan energetski čvor. Kada taj čvor raspetljamo, sva ta energija mora nekuda otići i to mi proživljavamo kao bol. Dobra stvar je što kada se čvor jednom raspetlja, utjecaj traume na naš život slabi, a u nekim slučajevima u potpunosti nestaje”, zaključio je psihoterapeut.

Dakle, traume iz djetinjstva mogu bitno utjecati na ponašanja, odluke, ali i zdravstvena stanja u odrasloj dobi. Važno je potražiti stručnu pomoć i redovito odlaziti na psihoterapije kako bi pojedinac prihvatio i naučio živjeti s traumom.