Sebilj na Baščaršiji na poseban način izdvaja se od ostalih građevina, posebno u sarajevsko predvečerje kada se sunce na zapadu polako gasi a nebo poprima zlatnu boju.
Dok se čuju glasovi mujezina sa okolnih džamija koji pozivaju na akšam namaz, kroz objektiv fotoreportera Anadolije do izražaja dolazi savršenstvo oblika sebilja, njegovi rezbareni dijelovi i ljepota teksture drveta. Posebno je lijepa drvena konstrukcija sa mušepcima i prozračnim otvorima kroz koje prolazi svjetlost kao i sjajni alem koji krasi vrh ovog objekta.
Iako jedinstveni sebilj prkosi vremenu još od davne 1913. godine, kao takav je ponosni predstavnik arhitekture svoga doba. Ova građevina je najprepoznatljiviji objekt glavnog grada BiH, a prepoznat i kao simbol Sarajeva, kroz vijekove je privlačio pažnju brojnih pjesnika i književnika.
Samo u “Putopisima” čuvenog Evlije Čelebije spominje se da je 1660. godine u Sarajevu bilo 300 sebilja i do danas je opstao jedino sebilj u srcu Baščaršije. U davna vremena, na sebilju je sebiljdžija tasom zahvatao vodu iz korita i besplatno darivao žedne namjernike i prolaznike u Sarajevu. Međutim danas, sebilj nije samo mjesto odmora na kojem se može napiti hladnom vodom koja otječe u kamena korita. Sebilj je mjesto susreta, mjesto u kojem kuca srce grada Sarajeva.
On kao centar Baščaršije u svojoj pozadini čuva najstarije građevine Sarajeva koji čine njegove najznačajnije kulturno-historijske dragulje poput Gazi Husrev-begove džamije koja datira još od 1530. godine.
Čitav spektar građevina te cjelokupnog prizora u kojem centralno mjesto pripada sebilju, zaslužno je najveća turistička atrakcija Sarajeva te kao takvo i mjesto gdje se građani i turisti najviše fotografišu, a razglednice sa motivima sarajevskog sebilja obišle su cijeli svijet.
Magična ljepota sebilja upotpunjena je i sarajevskim golubovima koji ovom mjestu daju poseban duh te su njegov, kroz historiju, neodvojiv dio.
