Ako ste bili tinejdžerski buntovnik - ovih stvari se sjećate

Šminker, rocker, metalac, alternativac, sportista...opcije su bile razne, a svaka od njih je imala ime i naziv, pogotovo ako ste bili tinejdžer generacije koja se sada naziva milenijalcima. U redovima ispod pokušat ćemo sumirati sve one momente koje ste proživljavali na dnevnoj bazi. Britanci to zovu "greebo" generacija, odnosno osobe koje su bile sklone punk/rock/metal subkulturama i nisu pratile modne trendove.

Da li ste pripadali toj vrsti tinejdžera, koju su na našim prostorima obično zvali buntovnicima (ili sotonjarama)?

Ako muzika nije bila dovoljno žestoka - niste bili zainteresovani da je slušate. Metallica, Iron Maiden, Sepultura, Kreator, Cannibal Corpse, Morbid Angel, Bathory, Burzum, Mayhem...to su bili bendovi koje ste slušali. To je bila 'prava muzika' i ništa manje ekstremno vas nije interesovalo.

Ako se vas pitalo tada - pop muzika je bila komercijalno 'smeće'. Ako vas je neko želio kazniti, pustio bi vam Britney Spears "Oops I did it again" ili bilo šta od Christine Aguilere i sličnih pop senzacija, boy/girl bendova i slično, a vremena i vremena ste provodili u raspravama zašto Iron Maiden, a ne N'Sync.

Ako ste išli na grupne zabave - derneke i slično, obično ste u nekom trenutku pokušali pustiti ono što odgovara vašem uhu, ali je vaša pjesma jako brzo bivala preskočena, a vi biste doživjeli "društveni linč" zbog toga što "slušate nešto što niko ne razumije".

Smisao vašeg života, tačnije noćnog života je imala svrhu samo ako ako odete na svirku lokalnog benda. Veći dio svog džeparca ste izdvajali za plaćanje ulaza na svirke i koncerte, pijenje jeftinog piva ili vina iz tetra paka ispred mjesta gdje se nastup održavao.

Onda kada uđete - imate samo jedan zadatak: šutka, ili mosh pit. Ako je koncert većeg formata, onda je obavezno morao biti uključen circle pit ili wall of death, jer nije bilo većeg zadovoljstva od bacanja oznojenog tijela na drugo oznojeno tijelo.

Što se modnog izričaja tiče - duga kosa je bila pod moranje. Ako ne, onda ste morali imati bradu, solufe/zaliske i slično. Sve vaše majice u ormaru su bile crne, i sadržavale su motive sa albuma bendova ili logotipove bendova koje volite.

Farmerke su uvijek bile dovoljno široke, nikada uske, a ako je ljetna varijante - cargo trofrtaljke ste imali u dvije boje, plus vojna varijanta. Vaš ruksak i teksas jakna morali su da sadrže prišivače sa albumima ili logotipovima benda, bedževe također, a bez lanca koji je prikačen za novčanik niste mogli izaći iz svoje sobe. Tako je bilo i sa "starkama" ili "martinkama".

Mogli ste biti sve, i navikli ste da vas zovu sotonom, narkomanom, metalcem, rockerom... ništa vam nije teško palo - osim kada vam kažu da ste emo? Sjećate li se emo generacije, koju niste podnosili dok ste išli u srednju školu?

Niste bili ni darker ni goth, i također vas je nerviralo što vas tako nazivaju, jer drugi nisu shvatali da je to sasvim druga vrsta subkulture, i da "to nije isto". Vaš stav je bio jednostavan - ako će vas neko potcjenjivati zbog načina na koji se oblačite, neka vas bar nazove pravim imenom.

Niste voljeli nikoga ko vas je etiketirao na bilo koji način, zbog izbora muzike i načina odijevanja, pogotovo. Oni su vas i zvani sotonjarama, buntovnicima, darkerima i slično. Ako ste imali sreću/nesreću da se rodite na Balkanu, svako ljeto ste sa tugom gledali flajere velikih svjetskih metal festivala, na koje ne možete otići.

Kada vidite na internetu da na Reading festivalu, Downloadu, Donningtonu, Metal Campu, Brutal Assaultu ili sličnim festivalima sviraju Metallica, Black Sabbath, Rage Against The Machine, Maiden ili slične veličine, znali ste pasti u neku vrstu depresije što ti festivali nisu vama u blizini. Odlazak na bilo koji spomenuti festival bi bilo ravno vikinškoj Valhalli u tim godinama.

Vi se niste htjeli uklopiti u standardne formate društva, vi niste željeli biti kao i svi ostali, vi niste htjeli biti "normalni", iako ste se samo razlikovali po načinu odijevanja i muzici koju slušate od ostalih vršnjaka.

Sintagmu "Fuck the System" ste napisali više puta bez traga ironije sigurno. Možda ste imali taj bedž ili prišivač na ruksaku ili jakni, na školskoj tabli ste to sigurno pisali onda kada niko ne gleda.

A danas? Da li ste dio sistema? Koliko ste kao i svi ostali? Bilo kako bilo, ako ste bili dio buntovne omladine, gore navedenih stvari ćete se sjetiti sa radošću ili tugom. Sve zavisi od sadašnjeg životnog stanja.

Kojim životnim stilom živite danas?

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.