Bilo da priznajemo svoje pogreške, tražimo pomoć u obavljanju zadataka, iskazujemo svoje osjećaje ili pak prvi pristupamo davanju isprike, svim tim situacijama zajednička je jedna stvar - pokazivanje ranjivosti.

No većina je nas odgajana tako da mislimo kako je ranjivost nepoželjna osobina, nešto zbog čega će nas drugi ljudi osuđivati, smatrati nas “cmizdravcima”.

Ipak, svi smo mi rođeni kao ranjive osobe. Nakon rođenja u potpunosti smo ranjivi i ovisni o drugima. Tijekom odrastanja učimo da ranjivost nije poželjna. Međutim, to je neodvojivi dio nas i ona nas nipošto ne čini slabima. Upravo suprotno, ljudi našu ranjivost ne vide kao lošu osobinu, kako mi to često percipiramo.

To su dokazali i psiholozi svojim znanstvenim radom objavljenim u Journal of Personality and Social Psychology. Takvo shvaćanje nazivaju učinkom predivnog kaosa (the beautiful mess efect).

Skupina znanstvenika sa Sveučilišta Mannheim napravila je sedam istraživanja u kojima su sudjelovale stotine osoba.

Sudionici su bili zamoljeni da zamisle situacije u kojima su ili oni sami ili njihovi prijatelji i poznanici pokazali ranjivost. Potom su morali na ljestvici ocijeniti vlastitu ranjivost u zamišljenim situacijama, kao i ranjivost drugih osoba. Svaki put, u nebrojeno mnogo konteksta, pokazalo se da sudionici vlastitu ranjivost vide mnogo negativnijom nego ranjivost drugih ljudi.

Spomenuta skupina psihologa mišljenja je da se to događa zbog tzv. teorije konstruktivnog poravnanja. Pojašnjeno jezikom te teorije, vlastitu ranjivost vidimo vrlo konkretno, dok o ranjivosti drugh osoba razmišljamo na apstraktnoj razini. 

Iako nam je negiranje ranjivosti možda pomagalo tijekom odrastanja, ono nam, prema mišljenjima psihologa koji su proveli ovo istraživanje, šteti u odrasloj dobi, piše zadovoljna.hr.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.