Mali Drenovac, živopisno seoce sa pedesetak kuća na obroncima Malog Jastrepca, na pola puta između Niša i Aleksinca, novi je dom jedinog srpskog Amiša Kristofera Petrovića (38), njegove supruge Jovane (27) i tromjesečnog sina Teofila.
Kristofera je u Srbiju prije šest godina dovelo srpsko porijeklo i porodično stablo u kojem je zapisano da je jedan od njegovih predaka, Denča Petrović, rođen u Donjoj Studeni kraj Niša.
Poslije nekoliko godina provedenih u Srbiji dobio je srbijanski pasoš, a prilikom turističke posjete Vrnjačkoj Banji upoznao je svoju sadašnju suprugu Jovanu.
U Mali Drenovac preselili su se igrom slučaja, jer su u tom selu pronašli imanje kakvo su priželjkivali.
“Porodična kuća Petrovića u Donjoj Studeni je odavno srušena tako da sam stanovao u iznajmljenom stanu u Niškoj Banji. Imam nešto zemlje u Studeni, ali je pogodna samo za vinograd, ne i za kukuruz i ovas koji namjeravo da sadimo. Tražili smo da kupimo imanje na jugu Srbije, blizu Studene i Niša i našli ga u Drenovcu”, rekao je Kristofer Petrović.
Kristofer i Jovana od prošle godine uređuju imanje u Drenovcu koje zajedno sa kućom i dvorištem ima oko 20 hektara.
Završili su kuću koju su prethodni vlasnici započeli, očistili dvorište od šiblja i korova, srušili urušenu ogradu, ozidali štalu i nabavili dva konja. Uz pomoć bagera i radnika koje su angažovali u selu, uveliko rašćićavaju dvorište od ostataka stare kamene ograde. Namjera im je da naprave novu ogradu, ali po ugledu na one koje su se nekada pravile oko srpskih kuća. “Bio sam rješen da ostanem u Srbiji i prije nego što sam se oženio Jovanom. Život u Americi funkcioniše uvijek isto, a ja sam želio izazov i imam ga u Srbiji. Komšije su ljubazne ali skeptične, misle da neću uspjeti u da napravim farmu ovaca i konja i da se bavim poljoprivredom. Vrijeme će pokazati da li ću uspjeti ili ne”, kazao je jedini srpski Amiš.
Petrović je rođen u baptističkoj porodici, a amiškoj zajednici je pristupio kada je imao 23 godine i u amiškim zajednicama u Indijani i Virdžiniji živio je sedam godina.
Diplomirao je teologiju i historiju i više godina radio je kao novinar za novine namijenjene amiškoj zajednici. “Ljudi me pitaju da li sada sa suprugom i sinom živimo kao Amiši? Živimo slično. Živimo životom koji je negdje između života Amiša, Amerikanaca i Srba. Nemamo mehanizaciju, kao što je nema ni većina Amiša, imamo dva radna konja, kao što ih imaju i Amiši. Imamo računar, a struju ćemo imati od solarnih panela. Pitaju me i da li sam Srbin, a ja ih pitam šta pod time podrazumijevaju? Tvrdoglav sam kao Srbin, ali ne pijem rakiju, ne idem u crkvu i nemam slavu”, izjavio je Petrović.
On je kazao da voli srpsku kuhinju, naročito salate, pasulj i punjene paprike, a ne voli to što ljudi ne poštuju tuđu privatnost i njegovoj supruzi i njemu stalno postavljaju pitanja koja se tiču njihovog privatnog života.
Jovana Petrović, nekada Cvetanović, navela je da su mnogi ljudi iz njenog okruženja bili iznenađeni kada im je saopštila da će će se udati za Kristofera, prvenstveno zbog toga što ga je prije toga poznavala samo pet sedmica.
“Nekada nismo potpuno sigurni u to šta treba da radimo, ali znamo da moramo da napravimo prvi korak i da krenemo. Nekada se ljudi znaju godinama, a opet nisu bliski. Imala sam predrasude, mislila sam da Amiši imaju dosadan život jer nemaju radio, televizor. Zapravo oni imaju vrlo interesantan život, a naš život je dosadan”, izjavila je Jovana Petrović.
Ona je rekla da je Kristofera upoznala u baptističkoj crkvi i to zato jer je njemu bilo potrebno društvo nekoga ko solidno govori engleski.
“Predložio je da odemo na ručak i pristala sam, ali pod uslovom da sa nama pođe i moj otac pošto nisam željela da izađem sa nepoznatim čovjekom. Prije izlaska sam mislila sam ‘ok, proći će i taj dan’, međutim i nakon toga smo nastavili da se dopisujemo i viđamo. Ispostavilo da od njega stalno mogu da čujem nešto novo, interesantno. Moj otac je u potpunosti podržao moju odluku da se udam za Kristofera, kao što je podržavao i sve što sam do sada radila”, rekla je Petrović.
Kako je kazala, proteklih mjeseci se već privikla na život u Malom Drenovcu, mada je prije toga živela u centru Vrnjačke Banje i predavala muzičko u osnovnoj školi u Vrnjačkoj Banji jer je završila Muzičku akademiju.
“Taj posao više neću da radim. Ukoliko mi se ukaže prilika davat ću djeci na selu časove klavira, ali i bez toga imam dosta obaveza u kući i oko bebe. U školi sam imala priliku da vidim puno djece koja se nisu lijepo ponašala. Vjerujem da je to zbog toga što su majke prestale da budu majke, već poslovne žene. Ne brinu o tome kako će nihova djeca da se ponašaju već o tome da li mogu da im priušte nove patike. Ostavljaju djecu babama i dedama da ih čuvaju, a oni žele da budu mirni i sve im dozvoljavaju, a tu nema discipline”, kazala je Petrović.
Prema njenim riječima, Mali Drenovac je dobro mjesto za život, a osim njih, tu je još nekoliko mladih bračnih parova sa malom djecom.
Nedostaje, dodala je, autobuska linija tokom cijele godine, jer sada autobus saobraća jedino tokom školske godine kako bi dva djeteta iz sela mogla da otputuju do škole.
Prvi komšija Petrovića, Slavoljub Đurđević rekao je da mještani Malog Drenovca u početku nisu znali da je napuštenu kuću i imanje u tom selu kupio srpski Amiš.
“Bilo nam je drago što je neko došao u selo, jer ljudi odavde samo odlaze. Poslije smo od nekoga čuli da je muškarac Amiš, ali nam to ništa ne znači. Oni su se odlično uklopili, javljaju se svima, kažu ljubazno: ‘Dobar dan komšija’. Mi smo ih odlično prihvatili, kao domaće”, kazao je Petrović.
Amiši su miroljubiva, konzervativna hrišćanska grupa koja ne koristi dostignuća moderne tehnologije poput električne energije i automobila. Procjenjuje se da u SAD živi oko 300.000 Amiša.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad