Nezaposlenost je jedan od najvećih problema u gradovima BiH. Na planinama suprotan problem. Nemaju radnika. Niko neće da bude čoban.

Grmeč, najveća planina Sjeverozapadne Bosne. Sa proljećem zabijele proplanici. Postaju pašnjaci.

Ljubo Kočić, od kad zna za sebe bavi se stočarstvom. Na drugoj godini studija napustio je tehnološki fakultet. Kaže ni do danas se nije pokajao. Pored ovaca se, kaže, i rodio.

“U školu sam išao od ovaca, iz škole se vraćao ovcama. Napustio sam fakultet zahvaljući mojoj volji”, kaže Kočić.

Ljubav prema nomadskom životu kod Kočića se prenosi sa koljena na koljeno. Sin Vukašin, sa još trojicom čobana čuva stado sa 800 ovaca.

“Imao sam 7 godina i znao sam ići kod ovaca sa momcima koji su radili kod nas i po 7 dana ne odem kući. Kako su godine promicale onda sam znao sve više vremena ostajati kod ovaca”, tvrdi Vukašin Kočić.

Borba sa verenskim uslovima i divljim zvjerkama za njih je svakodnevniica. Iz planine se ne odlazi kući mjesecima. Kuća za njih četvoricu je jedan šator.

“Ovo nam je jedini spas da ne moramo stalno biti pod vedrim nebom. Ovdje spavamo, uveče ložimo vatru ispred”, kaže Vukašin Kočić.

Ljubo danas ima 1.500 ovaca. Od prodaje jagnjadi othranio i odškolovao petoro djece. Radi se i ima se. Najveći problem je naći čobane. Za ovo stado našao je samo tri radnika. Plata od 600 KM i obezbjeđena hrana za život u planini rijetko koga zainteresuje.

“Niko se nije okrenuo radu. Sad da tražite nekoga i da vam radi u bašči nećete naći”, smatra Ljubo.

Oni koji hoće ovo ljeto će provesti na Grmeču. Kad zahladi natovariće magarce, pa preko Sane put Manjače, gdje su zime blaže.

Više u prilogu Anđelke Marković.