Visočica: Dokaz da ljudi i planine imaju dosta zajedničkog

[caption id="attachment_134857" align="alignnone" width="750"]

Nakon ljetnih i relativno jednostavnih uspona na Vito, veličanstven vrh sa kojeg se, nimalo skromno rečeno, vidi ama baš sve, uputili smo se na proljetni uspon na vrh Velika Drstva, zajedno sa članovima PD Visočica. Istini za volju, iako je proljeće kalendarski nastupilo, uspon je po svojim karakteristikama bio više zimski nego proljetni. Ova lijepa troosatna šetnja počinje kod doma "Vrela" na Tušilima, kojim gazduje PD Treskavica iz Sarajeva. Vjerovatno se pitate otkud Treskavica na Visočici, ali, eto, period od prije 20-ak godina je sve apsurde učinio mogućim, pa tako i ovaj. No, to je tema za koju treba imati višak vremena i debele živce, pa ćemo je ostaviti upravo takvim ljudima.

Dom “Vrela” i njegova okolina su uređeni, pristupačni i čisti. Nažalost - ili nasreću - do doma se stiže automobilom, asfaltnim putem, koji vodi od hotela Maršal na Bjelašnici, preko sela Šabići i "raskrsnice" na kojoj se desno ide prema Umoljanima, a lijevo, preko mosta, prema Visočici, Sinanovićima i domu. Od Sarajeva možete stići za 40-ak minuta lagane vožnje, krivudavim putem koji ide kroz lijepe, divlje i skoro nenaseljene krajolike Bjelašnice i, potom, Visočice. Vuk je tu "domaća životinja", uz svu ostalu divljač koja, još uvijek, krasi naše planine. Kažem još uvijek, jer je poznato kako se “gazduje” našim šumama i kako se "štite" divlje životinje u BiH. I to je tužna i duga tema, a o njoj ću detaljnije pisati u jednoj od narednih prilika, jer me zaista stegne oko srca kada god razmišljam o tome ko, kako i zašto uništava prirodna bogatstva ove zemlje i po koju cijenu.

[caption id="attachment_134847" align="alignnone" width="750"]

Velika Drstva (1808 m/Nv) vrh je koji je relativno lako pristupačan, pogotovo tokom proljeća i ljeta. Dok kročimo kroz mladu bukovu šumu prema vrhu, naša grupa razgovara o svim tim neobičnim imenima navedenih vrhova i njihovim značenjima. Skoro da se nijedan ne zove po nečemu što bi imalo bilo kakvu poveznicu sa našim modernim jezikom. No, ako se malo "zakopamo" u prošlost, vrlo je moguće da su korijeni imena u staroslavenskom jeziku - logično je, a donekle i objašnjivo. Primjerice, Vito bi svoje ime mogao vući od legendarne staroslavenske planine Vitor. To je planina u oblacima, koju su neki uspjeli vidjeti, ali je nisu mogli pronaći dva puta. Legenda takođe kaže da su se neki ljudi i obreli na samom Vitoru, ali da to nisu znali i da su te činjenice postali svjesni tek po povratku u „ovaj svijet“.

Propadajući kroz snijeg i razgovarajući o legendama, skoro pa neosjetno stigli smo do vrha Velika Drstva; Prenj, Bjelašnica sa svojim vrhom Krvavcem, kanjon Rakitnice i pospani Lukomir iznad njega, vodopad koji hrli ka rijeci, ogromna Treskavica i veliki usjek ispod nje – kanjon Ljute, koji tu planinu dijeli od Visočice, te čak i Jahorina u pozadini. Sve to možete vidjeti kao na dlanu, uz svijest da, dokle pogled seže, tu skoro i da nema ljudi, samo divljina, priroda kakva je bila prije nas i kakva će biti nakon nas.

To je ono čega čovjek postane svjestan na planinama – ljudi su mali, prolazni, a svoje živote protraće na ove ili one gluposti, umjesto da budu poput planina: veliki, vedri, gostoprimljivi i čvrsti ali promjenljivi.

Visočica je locirana na Bijeloj liniji koncepta održivog razvoja i turizma Via Dinarica. Za više informacija i blogova posjetite www.viadinarica.com i www.steffaround.com.

Vjetar nas ne može pomaći, kiša nas neće saprati, sunce nas neće spržiti – planine i ljudi imaju i više zajedničkog nego što mislite.