Zvono izrađeno u staroj zagrebačkoj zvonoljevaonici teško preko tristo kilograma ohlađeno je i izvađeno iz kalupa. Slijedi fina obrada ručnim alatom od iskusnih zvonoljevača koji će zvonu dati završnu ljepotu i ton, a nakon toga ono trajno seli u Sarajevo kako bi uveličalo dolazak pape Franje.
Zvono je poklon porodice Šafran i Tržec Sarajevu i Bosni i Hercegovini za ovu posebnu priliku.
U staroj radionici u mirnom, zagrebačkom kvartu, nedaleko od rijeke Save, tast Stjepan Šafran i njegov zet Josip Tržec ponosno pokazuju iz kalupa friško izvađeno zvono koje se zbog svoje težine, 325 kilograma, hladilo nekoliko dana.
Zvono, vrhunski muzički instrument
Odliveno je na temperaturi od 1100 stepeni u posebnoj slitini bakra i kositra koja se u narodu zove “zvonovina“.
Zvono je i vrhunski muzički instrument, tako da muzičari sa apsolutnim sluhom prepoznaju sve čujne snizilice i povisilice. Uz osnovne tonove, ako je zvono dobro napravljeno, čuje se po desetak alikvotnih tonova.
“Ne postoje dva zvona sa istim alikvotnim tonovima, svako je drugačije“, kaže zvonoljevač Josip.
Ovo zvono ima osnovni ton H, govori Josip dok velikim maljem kuca po obješenom zvonu kako bi mu ispitao ton.
Stjepan dodaje kako zvono već ima lijep i čist ton koji će se još jasnije čuti kad se zvono obrusi i s njega uklone komadići metala koji su ostali od kalupa.
“Zvono mora nekoliko godina svirati da bi dobilo svoj pravi, lijepi ton“, objašnjava Stjepan.
Svaki majstor zvonoljevač zvono ukrašava u svom stilu. Ovo zvono je ukrašeno hrvatskim pleterom i hrastovim lišćem, što ima svako zvono iz ove radionice.
Na zvonu su pored toga dva grba: grb Svetog Oca, pape Franje i grb reda isusovaca kojem pripadaju svećenici iz Sarajeva, iz crkve svetog Ignacija.
Ovo je jedno od tri zvona koje će biti postavljeno na crkvu svetog Ignacija, hoće li biti srednje ili najmanje to je odabir svećenika, odnosno ljudi koji će naručivati ostala zvona.
Svako zvono, pa tako i ovo ima i prigodni tekst preko kojeg se zna historija zvona. Zvona su često ostala jedini svjedok pisma kroz hrvatsku historiju.
Posljednji zvonoljevači u Hrvatskoj
Stjepan i Josip posljednji su ljevači zvona u Hrvatskoj, gaje staru porodičnu tradiciju koja vuče korijene u Kaptolskoj ljevaonici. Oblik ovog zvona izrađen je starom tehnikom šabloniranja ili šestarenja u pješčanom kalupu.
Ovo je četvrto zvono koje poklanjaju za dolazak pape u ove krajeve. Već su poklonili tri zvona, i to kad je Papa Ivan Pavao II dolazio u Mariju Bistricu, Sarajevo i Split. Stjepan i Josip će posjetiti Sarajevo i sudjelovati na papinom bogoslužju.
Zvono će krenuti za Sarajevo krajem sljedeće sedmice, pripremljeno za postavljane u novoizgrađenu crkvu sv. Ignacija. Stjepan i Josip su posjetili crkvu i odabrali baš ovu veličinu i tonalitet zvona.
“Svako zvono je priča za sebe, svako ima svoju namjenu i prigodu. Ovo zvono posebno je po tome što će u njegovoj historiji biti zapisano da je odliveno u čast dolaska Svetoga Oca, pape Franje u Sarajevo“, kaže Stjepan.
Stjepan Šafran, poduzetnik i obrtnik već 48 godina, od radionice koju je osnovao 1967. godine stvorio je preduzeće sa više od 150 zaposlenih. U sklopu obrta je i zvonoljevaonica koja je u vlasništvu Josipa Tržeca, Stjepanova zeta, koji je nastavio porodičnu tradiciju ljevaonice zvona i umjetnina.
Na pitanje koji je motiv izrade i poklanjanja zvona Sarajevu, Stjepan kaže:
“Imamo priliku u ovakvim trenucima napraviti nešto za dobrobit naše duše, ali i nas kao obitelji, da napravimo poklon uoči dolaska Svetog Oca, pape Franje u Sarajevo koji će obilježiti njegovo bogoslužje.“
Navodi da je to za njih čast, ali je i obaveza svakog vjernika da doprinese ovom događaju na svoj način.
“Za Sarajevo me vežu duge i duboke uspomene, od ‘67. imam poslovne veze i pruža mi osjećaj zadovoljstva da mogu nešto doprinijeti za taj grad i BiH, kad je u prilici velikog događaja“, istakao je Stjepan.
Josip Tržec, jedini zvonoljevač u Hrvatskoj, sretan je da je sačuvao zanat do današnjih dana. Velika mu je čast i zadovoljstvo kao zvonoljevaču da će baš njegovo zvoni biti na misi koju će predvoditi papa Franjo, jer papa, kaže, “ne dolazi svaki dan u naše krajeve”.
