Kada je 2008. godine sa 63 godine upisao Fakultet za sport i turizam, Đorđe Žikić vjerovatno je postao jedan od najstarijih studenata ne u Srbji, već u svijetu. Na fakultetu su ga mlade kolege zvale "ćale“ iako je po svim kriterijumima mogao da im bude i djed.

Ali “ćale“ je imao svoj cilj koji se nije završio na fakultetskoj diplomi, već je i magistrirao prije nekoliko dana odbranivši master rad o temi “Maksimalna potrošnja kisika kao pokazatelj aktivnog životnog stila osoba treće životne dobi”.

“Želio sam sebi i drugima da pokažem da nikada nije kasno da čovjek ostvari svoj san. Ja sam svoj upravo ostvario“ kaže Žikić magistar u 71. godini života.

Redovno na predavanjima

Ljubav prema sportu, kako kaže, naslijedio je od oca, a cijeli svoj vijek posvetio je zdravom životu. Fakultet za sport je želio da završi još kao tinejdžer, ali, sticajem okolnosti, u tome nije uspio. Radni vijek je proveo kao nastavnik tehničkog obrazovanja u osnovnoj školi u Bačkom Jarku, gdje i danas među bivšim đacima važi za jednog od omiljenih predavača. A onda je, poslije pola vijeka, odlučio ponovo da sjedne u školsku klupu.

“Kada sam prijateljima i porodici rekao da upisujem fakultet, svi su bili skeptični, čak su i šale sa mnom zbijali. Supruga je često pred drugima šaljivo govorila ‘sad imam muža studenta’. Ali su ubrzo, ipak, svi shvatili da se ne šalim. Posjećivao sam predavanja redovno, kao i svi drugi studenti i uvijek bio bar među prvih deset po uspjehu“, navodi Žikić.

Praktični predmeti, ističe, mu “nisu predstavljali problem, budući da se i sada aktivno bavi sportom, ali priznaje da se učenja u početku pribojavao”.

“Nisam znao hoću li poslije toliko godina opet moći da budem đak. Ali sam radio, i uspio, brzo sam se uklopio“, navodi Žikić.

Ima suprugu, tri kćerke i petoro unučadi. Sa takvim životnim kapitalom, sjediti u klupama i biti stariji i od profesora, a višestruko od studenata nije mu predstavljao problem.

U planu mu da postane trener

“Što se tiče studenata, uvijek sam volio da ih nečemu naučim, jer imam čemu, mnogo sam iskusniji od svih njih. Sa druge strane, i oni su se prema meni ponašali kao pravi drugari. Čak smo i u diskoteku na žurke zajedno išli. Što se profesora tiče, znam da su u početku jedni drugima govorili da mi treba malo “progledati kroz prste”, jer su vjerovali da ne mogu da postignem ono što mogu daleko mlađi studenti od mene. Ipak, nije prošlo mnogo dok nisu shvatili da mi nikakva protekcija nije potrebna“ priča nam Đorđe.

Đorđe je fakultet završio sa prosječnom ocjenom devet. Dodaje da sebe nikada ne doživljava kao “starog”, već tek kao “zrelog” čovjeka. Isto kaže i njegova “specijalna vaga”, koja veli da je sedamdesetjednogodišnji Đorđe Žikić, po svim parametrima, tek u 34. godini života.

Onda je i razumljivo što u bliskoj budućnosti planira da se zaposli kao trener u teretani svog, daleko mlađeg, kolege sa fakulteta, te da na svom salašu na Čeneju otvori Centar za podmlađivanje. Ako, veli, može on, mogu i drugi.

Dok nam demonstrira svoju gipkost i umijeće u izvođenju zahtjevnih akrobacija, stavlja nam do znanja da njegova “specijalna vaga“ zaista ne laže. To je mladić u koži starijeg čovjeka.

“Stvar je samo u tome da čovjek želi da vjeruje u sebe i da se posveti svom zdravlju, jer to je najvažnije. Ja svakodnevno vježbam, radim vježbe koje ni neki profesionalni sportisti ne bi uspjeli. Sa unucima igram fudbal, danas sam ih pobjedio u dve partije, sa 3:1 i 3:0. Ovo što radim ja, mogu svi, samo kada bi više vjerovali u sebe i kada se ne bi tako lako odricali svojih snova“ kaže nam Đorđe Žikić.