Kada su mi, za rođendan, obećali odlazak na kanu-safari, mislio sam da je to još jedna novotarija, smišljena i napravljena za strane turiste. Kao, ti nešto sjedneš u čun, malo te provozaju gore-dole, počaste te janjetinom ili pitom, zahvale ti se i ti im daš par stoja za tu uslugu.
Predrasude su čudo.
Ne samo da nije bilo onako kako sam mislio, nego sam sve sigurniji da će svaka moja naredna priča više imati u fokusu ljude iza neke ideje, više nego prirodnu ljepotu koja je svojstvena Bosni i Hercegovini. Jer, ljepota je stvar percepcije, a realizacija dobre ideje je univerzalna i nešto do čega se dolazi radom.
Tako je i u slučaju kanu-safarija, koji organizuje udruga “Tajna prirode” iz Čapljine, lijepog hercegovačkog gradića. Došli smo iza podneva, u gradu je očekivanih +34, kamen gori, ljudi se kupaju u rijeci. Uobičajeni vikend u manjem gradu, blago njima, pomislio sam. Naši domaćini nas dočekuju u hladu, na travnjaku između kuće i obale Trebižata. Vjetar pomalo duva, tek da otjera žegu koja ulijeni i uključi “ljetni mod”, osjećaj kada vam je ama baš sve mrsko, teško, osim kunjanja u hladu i ispijanja hladne limunade. Na stolu nas dočekuje spas – kajsije, trešnje, bokali sa sokovima od zove i nara, te (!) rakije od japanske jabuke, oraha i neke nepoznate tvari što je poprilično ukusna.
Stanko, Ivan, Martina i Darko, naši domaćini, uz pomoć svoje vrijedne ekipe sve navedeno prave sami. Smijao sam se kada mi rekoše za tu rakiju od kakija, japanske jabuke, ali nakon što su mi pokazali stablo, ostao sam zatečen, ali i zadivljen inovativnošću i idejom, svojstvenom baš Hercegovcima, koji bi i od kamena napravili nešto vrijedno. Kao što jesu, uostalom.
Nakon “veselog” osvježenja, trpamo se u kombi i vozimo osam kilometara uzvodno, gdje je stanica sa koje krećemo u, uvjeravaju me, pustolovinu, koja je, kažu, zabavna. Još uvijek sam skeptičan, ne razumijem kako vozanje u kanuima može baš toliko biti zabavno, ali opustio sam se, ekipa koja nas je dočekala je sjajna, odmah smo se “našli” i uživam. Stigli smo, spuštamo žute, plastične kanue u hladni Trebižat, te nakon osnovnih informacija o upravljanju i kočenju krećemo. Rekoh, Trebižat je hladan, s tim što nakon šestog mjeseca postaje malo topliji, pa ga možemo nazvati i osvježavajućim. Uz povremenu graju, prskanje i dobacivanje, dolazimo do prvih brzaka i prolazimo ih elegantno i lako, a nakon male pomoći naših skipera, Stanka i Ivana.
Priča o kanu-safariju i “Tajni prirode” počela je 2012. godine. Stanko je, nakon povratka sa studija iz Splita, odlučio da nešto učini u vezi sa Trebižatom. Ta je rijeka pitka od 10. do 4. mjeseca – radili su potrebne analize – ali bilo je potrebno očistiti korito, ubijediti lokalne ljude da je kanu “OK” i prionuti na posao. Tako je i bilo – danas domaći i stranci, Hercegovci i Bosanci, uživaju u onome što nudi ova prelijepa rijeka, puna ribe, vilinskih konjica, paukova koji hodaju po vodi i različitih vrsta ptica – vidjeli smo kormorane – a sve zahvaljujući spomenutoj, sjajnoj ideji Stanka i ekipe. Naravno, “Tajna prirode” se ne bavi samo kanu-safarijem. Oni su, prije svega, ekološka udruga, koja za cilj ima podizanje nivoa svijesti o zaštiti prirode i činjenici da se od eko-turizma može bolje živjeti nego od kafanice na obali rijeke. Pritom, eko-turizam, logično, ne zagađuje resurse na kojima počiva, za razliku od ostalih vidova iskorištavanja onoga što smo dobili besplatno i dužni smo to očuvati za neke buduće generacije.
To je opšti, generalni problem naše planete – ljudi misle da je Zemlja njihova, da mogu raditi šta hoće, samo zato jer su – zasluženo ili ne – stekli neki status, položaj, ili reputaciju. Zadnje pismo papa Franje, u kojem je osudio bjesomučno, tj. kako je rekao “tiransko iskorištavanje prirode” poziv je na uzbunu i djelovanje, a prije svih u ovoj, divljoj i lijepoj, zemlji koju još nije ukrotila “civilizacija”. Imamo jako puno, a borba da se to očuva i zaštiti mora biti prioritet svakoga od nas, ako želimo dobro nama i našoj djeci. Novac se ne može jesti, niti se njim može kupiti čista i nezagađena rijeka – naprotiv, zbog novca svijet sam sebe uništava, jer je smisao postojanja novi telefon, “fancy” auto, ili plazma TV. I upravo zbog svega toga “Tajna prirode” ima svoju važnu i esencijalnu ulogu u ovom dijelu naše zemlje. Mislim da su svjesni toga, kao što se nadam da će i lokalne, regionalne i sve ostale vlasti postati svjesne naše pozicije i odgovornosti.
Dok prolazimo Trebižat, nekoliko dijelova podsjeća me na prašumu – brza, bistra rijeka, rojevi vilinskih konjica, male plaže, kormorani, te drveće, staro veliko drveće, koje se nadvilo nad nama. Osjećaj je potpun. I razumijem šta su mi govorili – kanu-safari nije stvar adrenalina i divlje zabave, kao što bi to eventualno rafting mogao biti. To je aktivnost koja vas vraća miru, dok voda odnosi sve bespotrebne misli. A nakon kupanja u ledenoj vodi, postajete britki i spremni za nastavak ovog puta mira, sreće i uživanja.
Stanku, Ivanu, Martini, Darku i ostatku njihove ekipe sam zahvalan na nekoliko nivoa. Prvo, zbog toga što uopšte postoje i što su uspjeli sve ovo napraviti svojim rukama. Drugi razlog je što, dok mi uživamo u obilatom ručku – to se već lično mora doživjeti – oni raspremaju, čiste, nose, služe… Rade, dakle, bez kukanja ili otaljavanja, što je danas, nažalost, rijetkost.
“Hajde sjedite sa nama, pusti sad to, čovječe”, horski im govorimo.
“Neka, samo vi lagano, mora se i radit’”, kaže kroz smijeh Ivan.
“Pa kad ćete se odmoriti, ljudi?”, upitah.
“Pa sad smo se odmarali, dok smo sa vama bili!”, iskreno odgovara Stanko.
Skriveni rukavci Trebižata, njegova bistra i čista voda, društvo hrabrih i vrijednih momaka (i cura!), te sjajna ekipa prijatelja recept su za osvježenje i odmor od raznih ispraznosti kojima nas bombarduju. Cijela tura, spuštanje kanuima traje oko četiri sata. Pogodno je za djecu, odrasle i stare, crne i plave, velike i male. Ako ste na moru, ili ako idete prema moru, priuštite sebi ovo (zaista jeftino) zadovoljstvo. Ako ste u Sarajevu, Čapljina je udaljena dva i po sata vožnje. Ako ste u Mostaru, teško je vjerovati da ne znate za ovo. Detalje o “Tajni prirode” i kanu-safariju saznajte na www.canoe-safari.com ili www.facebook.com/tajnaprirode.
Ako niste znali, Čapljina je smještena na jednoj od arterija Plave linije koncepta održivog razvoja i turizma Via Dinarica (www.viadinarica.com), a za više priča o ostalim lijepim krajevima naše zemlje, preporučujem blog www.steffaround.com.
