U viktorijansko doba, ženska kosa se smatrala kao važan dio njenog izgleda. Na obje strane Atlantika, ona je obilježila njen status i ženstvenost.

Za svaku ženu u periodu adolescencije najvažniji je način na koji nosi svoju kosu. Nekad je to bila blago puštena kosa, ili su pravile pletenice i vezale ih trakom.

Ženska kosa je bila valovita, a ponekad su se frizure ukrašavale nakitom ili perjem. Promjene se dešavaju u skladu sa modnim trendovima, ali ne i kad je u pitanju kosa, osim ako je to neophodno.

Kao i u mnogim društvima, vjerski običaji nalažu da žena bude pokrivena, pogotovo ako je u braku. Puštanje kose smatra se drskim i grešnim.

Za Viktorijance, fotografije žena sa dugom, valovitom kosom mogu biti naročito uzbudljive. Među modernim srednjim i višim klasama viktorijanskog društva, ženska kosa je postala žarište seksualnog interesa, osnovni izraz njene ženstvenosti.

Za siromašnije klase, održavanje duge kose prilikom bolesti i loše higijene kakva je bila u to vrijeme, je bilo vrlo nepraktično. Mnoge žene posezale su za prodajom svoje kose za gotovinu. Problema nije bilo ako su inače nosile kratku kosu ili bile pokrivene.

Ženska kosa je bila od velikog značaja, sa strogim društvenim pravilima ponašanja u vezi s tim kako je žena nosila svoju kosu ili je pokrivala u određenim situacijama. Lice i kosa bili su jedini dijelovi ženskog tijela koji su vidljivi i onda kada su žene odjevene.

Pisci i umjetnici tog vremena bili su fascinirani tim te su u svojim djelima pisali najljepše, raskošne riječi o ženskoj kosi.

Vjerovalo se da se ženski karakter može prepoznati na osnovu njene kose. Žene sa kovrčavom kosom smatralo se da imaju prijatniju narav, nego žene sa ravnom kosom. Duga, gusta, opuštena kosa, bila je povezana sa ženskom seksualnosti. Što je kosa duža i dlaka deblja, to su žene više strastvenije. Opsjednutost ženskom kosom postala je gotovo fetiš. Vjerovatno su zbog toga žene bile naslikane sa strane i sa dugom kosom koja lagano pada niz leđa.