Anoreksija i bulimija su dva danas dobro poznata poremećaja u ishrani, dok se o ortoreksiji, pak, još uvijek gotovo ništa ne zna.

Ova patologija se odnosi na osobe kod kojih briga za zdravu ishranu prerasta u opsesiju.

Važno je pojesti pet voćki i povrća dnevno, ne pretjerivati s mesom, izbjegavati palmino ulje… Ovi i mnogi drugi, iako dobri savjeti mogu postati neprijatelji našeg zdravlja ukoliko se potreba za unošenjem zdravih namirnica pretvori u bolest koja sada ima i svoj naziv – ortoreksija (od grčkog orthos ”korektno” i orexis ”apetit”).

Sve je više ljudi koji žele da kontrolišu ono što jedu, i to je u osnovi pozitivno. Ali, problem nastaje kada izbor hrane postane teret kog ne možemo da se otarasimo.

Kod ortoreksičnih osoba želja da se zdravo hrane prerasta u opsesiju i one počnu da razvijaju zabrinjavajuće psihičke simptome. Kao i u slučaju anoreksije i bulimije, hrana preuzima kontrolu nad njihovim životima.

Za razliku od spomenuta dva poremećaja, kod ortoreksije nije riječ o kalorijama već o nutricionom kvalitetu namirnica.

Kao i kod ”klasičnih” poremećaja u ishrani, i u ovom slučaju pacijent više ne vlada odnosom prema namirnicama koje konzumira. Strah od pomisli da bi mogao da pojede nešto što je loše za njegovo zdravlje počinje da kod njega stvara stres i izaziva ankcioznost.

Izraz ortoreksija prvi put je 1997. godine upotrijebio američki istraživač Steven Bratman koji je čak napravio test kako bi mogao da identifikuje potencijalne pacijente.

Premda ovaj izraz nije priznat od strane struke, sve je više ljekara koji traže da se ova dijagnoza može formalno da se postavi.