Kada god bi Matthew Dunn ušao u restoran, tražio bi stol u uglu lokala, i sjeo bi leđima okrenutim prema zidu. Ova navika nastala je nakon šest godina koje je proveo kao MI6 agent devedesetih godina prošlog vijeka, gdje je odrađivao misije diljem svijeta.

Dunn je bio operativac u zemljama gdje bi sigurno bio pogubljen da je bio uhvaćen na djelu. Nakon 70 uspješno okončanih misija, odlučio se penzionisati i posvetiti se pisanju romana o špijunaži.

Vjerovatno mnoge ljude zanima i to kako se uopće postaje špijun?

“Meni je na univerzitatu prišao lovac na talente. MI6 ima mrežu diljem zemlje, koja regrutuje talentovanu djecu. Tako to ide. Agencija prilazi vama, a ne obratno”, počinje priču Dunn za CNN.

Intelekt, interpersonalne vještine, moć ubjeđivanja i prosuđivanja, kao i sposobnost da radite samostalno i u timu se zahtijevaju “po defaultu”.

“Možda će vam zvučati čudno, ali morate imati sposobnost da nadjačate KGB agenta u ispijanju vodke”, kazao je.

“Jedna vježba podrazumijevala je da se nađem na sastanku sa KGB-ovim visokorangiranim oficirom. On je tražio sastanak, ne najavivši zbog čega. Prije toga, on je popio litar vodke i tražio je da ja uradim isto, u suprotnom dovodi se u pitanje kredibilitet. Ne smijete ni hvatati bilješke tokom sastanka, nego se sve mora pamtiti i to sa hirurškom preciznošću. Sve što kaže – pamtite, a u isto vrijeme pijete vodku”, dodaje Dunn.

Špijunski ispit

Završni ispit regruti polažu u inostranstvu, i automatski dobiju “scenario sudnjeg dana”. To izgleda tako realno, da mnogi pomisle da se radi o realnoj situaciji.

“Nezavisna misao se posebno testira”, kaže, a ističe i to da je samopouzdanje esencijalno za preživljavanje u situacijama kada vam nema ko da pomogne.

“MI6 posmatram kao generale bez vojske. Sami su sebi generali”, dodaje.

Ističe bivši špijun da se u ovom poslu, arogancija jako cijeni – tačnije, poželjna je.

Kada su ga pitali na koga se ugledam, kazao sam jednostavno “ni na koga”,

“Poruka je jednostavna. Ako se ugledate na nekoga, automatski znači da ste se postavili ispod te osobe. MI6 ne traži takve ljude. Njima trebaju arogantni ljudi koji mogu izaći na kraj sa svim situacijama”.

Pamćenje je ključ

Moć pamćenja je osnovna stvar za preživljavanje. Dunn je u jednom trenutku svoje špijunske karijere operisao sa 14 lažnih imena. Za svaku od osoba kojima se predstavljao imao je poseban pasoš i “životnu priču”, uključujući osnovnu školu i imena nastavnika.

“U momentu kada napustim svoj stan u Londonu živim kao potpuno druga osoba”, kaže.

Dodaje i činjenicu da su za razliku od filmova, gdje se vidi jasna razlika, “dobri” i “loši” momci uopće nisu podijeljeni toliko. “Naš posao je da operišemu u takozvanoj sivoj zoni”.

“Radio sam sa ljudima raznih nacionalnosti, koji su se činili britkim i šarmantnim, ali znao sam njihovu životnu pozadinu i neki od njih su zapravo pravi monstrumi”, prisjeća se bivši tajni agent.

Nakon što je napustio MI6, Dunn kaže da mu je trebalo 10 godina da se navikne na “normalan” život.

“Kada vozim automobil još uvijek imam potrebu da pamtim brojeve registracija automobila koji se nalaze ispred mene”, kaže. 

Za kraj, Dunn je upitan da li su mu tajni zadaci donijele bogatstvo kao Jamesu Bondu?

“To je javni sektor. Ne pridružujte se MI6 ako želite velike novce”, kaže Matthew kroz smijeh. 

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.