Neosporiva činjenica je da su kanali koji u svom dnevnom programu imaju neki od šouova realnosti daleko najgledaniji na Balkanu.
Koncept “stvarnosti” na TV-u je zasnovan na grupi “običnih” ili slavnih ljudi koji određeni vremenski period borave u jednom izolovanom prostoru, program se emituje uživo 24 sata, a publika ispred malih ekrana SMS porukama ili telefonskim pozivima odlučuje o njihovoj sudbini.
Učesnici se tokom svog jednomjesečnog, dvomjesečnog ili tromjesečnog boravka na tom izolovanim situacijama podvrgavaju raznim simulacijama, koji su im predstavljeni kao dnevni i sedmični zadaci – a na osnovu njihovih performansi, produkcija odlučuje procenat uspješnosti, koji se predstavi publici – koja odlučuje o već pomenutoj sudbini učesnika.
Na kraju, pobjednik može biti samo jedan. Kojeg čega novčana nagrada, neka nekretnina, automobil, opcije su razne.
Ovo je samo osnovna, površna definicija reality programa, dok je poruka daleko ozbiljnije prirode. Prije svega, ono što je nas zainteresovalo jeste historijat reality showa.
Zvanični podaci govore da se prvi show realnosti emitovao još četrdesetih godina prošlog vijeka. No, moderni reality show skoro da nema nikakve veze sa originalnim. Originalni reality show za cilj je imao “entertainment”, odnosno zabavu.
Korijeni reality showa kakvog ga znamo danas utemeljeni su 13. novembra 1994. godine. U 12:10 minuta, bivša zvijezda NFL lige OJ Simpson u svom domu navodno je ubio svoju suprugu Nicole Brown Simpson i njenog ljubavnika Ronalda Goldmana.
Svi dokazi koji su pronađeni upućivali su na jednog jednog osumnjičenog, OJ Simpsona. Advokati su Simpsona ubijedili da se preda 17. juna, a suočavao se za dvostruko ubistvo s predoumišljajem.
Moguća kazna: Smrtna!
Preko 1.000 novinara i reportera čekalo je OJ Simpsona ispred policijske stanice u Los Angelesu, ali se nije pojavio u 14:00 sati, odnosno u najavljeno vrijeme.
Umjesto njega, pojavio se Robert Kardashian, jedan od lidera advokatskog tima odbrane Simposona koji je za novinare pročitao njegovu izjavu: “Morate me razumjeti, nisam imao ništa sa Nicoleinim ubistvom. Ne sažaljevajte me, imao sam dobar život”.
Mnogima je to zvučalo kao oproštajna poruka pred čin samoubistva, a to su potvrdili i psihijatri koji su analizirali njegovu poruku.
Kada smo kod Kardashiana, da – glava porodice koju je proslavio Reality Show – Keepin’ Up With Kardashians 2007. godine.
Zajedničko emotivno iskustvo
Oko 18:20 minuta motorista u Orange Countyju, predgrađu Los Angelesa prijavio je policiji jureći Ford Bronco, terenac. U automobilu se nalazio Al Cowlings, prijatelj OJ Simpsona. Simpson je sjedio pozadi, a u ruci je držao pištolj uperen ka Cowlingsovoj glavi, u momentu kada je policija zaustavila terenac.
Ubrzo, krenula je potjera za automobilom, koju je pratilo 269 helikoptera. Radio stanica KNX obezbijedila je prenos uživo za sve šlušatelje.
Tri najveće medijske kuće u SAD-u, uključujući i CNN imale su kamere u nekim od helikoptera, i ušli su u Breaking News koncept koji je postao poznat diljem svijeta.
Interesovanje američke javnosti postalo je momentalno. OJ Simpson je nekoć slavljen kao “omiljeni američki sin”, sa besprijekornom NFL karijerom, a nakon povlačenja iz igre – počeo se baviti glumom.
Zvanični podaci kažu da je potjeru za Simpsonom pratilo 95 + miliona ljudi. Sve lokalne televizije, kao i one nacionalne imale su samo jedno interesovanje – OJ Simpson i njegov Ford Bronco.
Televizijska mreža u tom trenutku je bila toliko opterećena da je interferencija signala bila toliko neizbježna, da su i programi koji nisu emitovali potjeru za vozilom bivše NFL zvijezde – bili prinuđeni na to, jer protiv televizijsih valova nisu mogli.
Najbolji primjer jeste TV kuća NBC. Oni su u tom trenutku prenosili peti meč NBA finala između New York Knicksa i Houston Rocketsa u Madison Square Gardenu. Interferencija je bila toliko jaka da je produkcija odlučila da meč čiji su medijski partner spuste u donji lijevi ugao ekrana, dok su na ostaloj površini prenosili potjeru za Simpsonom.
Slično je prošao i NHL tim iz New Yorka. Rangersi su igrali protiv Vancouver Canucksa, a TV prava imali su ESPN, SRC televizija iz Kanade te MSG Network, mreža koja pokriva tržište New Yorka.
Amerikanci ovaj momenat smatraju trenutkom rođenja reality programa. Jer, tada je sve postalo manje bitno. OJ Simpson, njegova sudbina i borba sa samim sobom, sistemom i TV programom postala je nacionalna tema broj 1, koja je ubrzo prešla granice SAD-a, te došla na sve kontinente.
Hiljade ljudi je izašlo iz domova, pelo se na nadvožnjake i transparentnima podrške stali na stranu OJ Simpsona. Psiholozi su ovaj momenat opisali kao “zajedničko emotivno iskustvo” – jer se postavljalo pitanje šta će Simpson naredno uradili. Hoće li uspjeti pobjeći od policije, hoće li se predati ili će izvršiti samoubistvo? Mnogi su priželjkivali nasilnu konfrontaciju između predstavnika čuvara mira i Simpsona, dok su milioni ljudi diljem SAD-a imali osjećaj pripadnosti i privrženosti.
Potjera za OJ Simpsonom bila je nacionalna drama. Simpson je putem radio signala komunicirao sa svojim bivšim trenerima, porodicom i brojnim ljudima koji su ga ili osuđivali, ili podržavali.
Nakon nekoliko sati, potjera je završena, a Simpson je samo želio razgovarati sa svojom majkom prije nego se preda policiji. Potjera se završila u 20:00 sati, nakon 80 kilometara potjere koja nije bila brza. Izvještaj kaže da se Simpson vozio 56 km po satu. Ispred vrata doma u Brentwoodu, gdje je stao sa vozilom dočekao ga je sin Jason.
Ušao je u dom nakon odobrenja policije, popio čašu soka od narandže i razgovarao sa majkom. U prisustvu advokata, predao se policiji.
Nakon pretrage vozila, ustanovljeno je da je Simpson u autu imao 8.000 dolara u kešu, pasoš, napunjen .357 Magnum pištolj, slike svoje porodice i lažne brkove i bradu.
Ništa od ovoga nije prikazano poroti na suđenju.
20. juna pojavio se pred porotom, gdje je negirao krivicu za ubistva. Naređeno je da ostane u pritvoru, bez mogućnosti plaćanja kaucije.
Interes javnosti značio je i veliku zaradu
Sudija je bio primoran otpustiti inicijalnu porotu zbog prevelikog interesa javnosti, te je sumnjao da 12 ljudi može biti emotivno vezano za slučaj, čime bi njihov objektivni sud došao u pitanje.
Jose Camacho bio je jedan od porotnika. Inače, radio je u prodavnici oružja, i tvrdio je da je Simpsonu prodao nož, za koji se utvrdilo da je oružje kojim je počinjeno ubistvo.
Camacho i njegova partnerica Jill Shivley su ovu priču prodali medijima, i zaradili 12.000 dolara.
Suđenje je dobilo medijski naziv “suđenje stoljeća”, a završeno je 3. oktobra 1995. godine, a odluka je glasila: Nije kriv!
Presudu je pratilo više od 100 miliona ljudi, a ključni svjedok bio je Alan Park. Vozač limuzina bio je u blizini stana u kojem se desilo ubistvo. Kazao je da nije vidio niti Simpsona niti njegov automobil u blizini.
Ukupan finansijski bilans suđenja iznosio je 480 miliona dolara. Tužilaštvo nije uspjelo dokazati njegovu krivicu, ali ono što se rodilo nakon toga – jesu šouovi realnosti.
Produkcijske kuće diljem svijeta vidjeli su zainteresovanost ljudi za stvarnim scenama, koje vrijedi izmanipulisati – i zaintrigirati naciju da sjedi pred malim ekranima, i tako odlučuje o nečijoj sudbini.
Suštinski, reality show je sličan suđenju. S tim što o sudbini učesnika učestvuje milionski broj porotnika, koji su i advokat, i tužitelj i sudija.
Real World i American Family su bili prvi šouovi modernog formata u SAD-u. Nakon njih, rodili su se Big Brother i Survivor.
Prvi pomenuti, Big Brother emitovan je u martu 1997. godine na holandskoj televiziji u produkciji Endemola, sa italijanskom koprodukcijom. Naredna verzija prikazana je 1999. godine.
Ostalo je historija.
Sada, mnogi ljudi upoređuju gledanje ovakvih programa sa sportom, odnosno fanatičnim gledanjem utakmica. Odaberete favorite, pratite svaki njihov korak – do pobjede.
Psiholozi smatraju da su oni rezultat želje ljudi da do slave dođu preko noći, a da ih ta glad za “biti slavan, bogat i popularan” vodi i otvara njihove najmračnije dijelove mentalnog sklopa.
S druge strane, ljudi reality programe gledaju jer im pomažu da se bolje osjećaju. Pitanje, koliko ste se puta osjećali sretno i zadovoljno što pored sebe nemate osobu koja će napraviti dramu oko minorne stvari, samo da bi napravila dramu?
Ljudi također imaju želju da se upoređuju sa drugima, a reality program im to i omogućuje. Ti karakteri koje gledamo na TV-u nam postaju “prijatelji”, ne u tradicionalnom smislu – nego posredstvom TV ekrana.
Za kraj, odaberite jednu od tri opcije:
1. Gledam reality TV programe jer želim zaviriti u privatne živote ljudi koje ne poznajem ili djelimično poznajem;
2. Gledam reality TV programe jer gledam ljude koje inače nemam priliku upoznati;
3. Uživam u tome što ljudi na TV-u otkrivaju stvari koje inače čuvaju u tajnosti;
Opcija “Ne gledam reality TV programe” nije otvorena jer da ne gledate reality programe vjerovatno ne biste čitali ove redove. Količina nije pitanje.
Postavite sami sebi pitanje: Gdje se ja uklapam u kompletnu iluziju stvarnosti, i šta mi to znači?
Vaš odgovor je dijametralno suprotan svima onima čije poruke čitate u TV krolu neke od televizija koja ima skup blago, srednje i superpopularnih/poznatih ljudi na jednom mjestu pod kamerama.
Uistinu, mnoštvo stvarih situacija postoji koje bi trebale okupirati pažnju, izazvati emotivne reakcije. Poenta je u kanalisanju interesa, kao i kontrole nad daljinskim upravljačem.
Ostalo je nevažno.
Programi koji stvaraju iluziju stvarnosti su aktuelni tokom cijele godine u različitim formama. Ono što je nas podstaklo na raslojavanje ovog pojma jeste skori početak prikazivanja serije “American Crime Story”. U fokusu prve sezone biće upravo Simpsonova priča. The People v OJ Simpson, gdje glavnu ulogu tumači Cuba Gooding Jr.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
https://youtube.com/watch?v=nAyn1gDBc7s
