Ispovjest Olge Khazan, autorice na Business Insideru nosi jedan interesantan naslov: Zbog čega se Rusi nikad ne smiju.

To ju je intrigiralo kao dijete roditelja ruskog porijekla tokom odrastanja u SAD-u.

Kada god bi se slikala sa prijateljima, ili roditeljima prijatelja koji su iz SAD-a, na sam pomen riječi “cheese” ili dobili bi fotografiju punu osmjeha, dok s druge strane – lica njihenih roditelja na fotografijama su uvijek bila “kamena”.

To joj je nekako bilo najjasnije u momentima kada se slikala na dan mature, gdje ni otac ni majka nisu imali osmijeh zadovoljstva, nego hladan izraz lica koji ne govori ništa.

Nakon godina razmišljanja, Olga Khazan je saznala za jednu staru rusku poslovicu koja kaže: “Smijanje bez razloga je znak glupoće”.

To ne znači da se Rusi nikad ne smiju, ipak oni konzumiraju ogromne količine vodke, kaže Olga. Također, niti jedna Ruskinja se neće pokoriti naredbi “osmijeh” tokom fotografisanja, što je znak njihove nezavisnosti.

Rusi koji žive van svoje zemlje kažu također da nikada nisu shvatali potrebnu “stranaca” koji im se osmjehnu na ulici.

Kompletna ta geneza zapravo počiva na radu Kube Krysa, psihologa sa poljske Akademije nauka i umjetnosti, koji u svom obrazloženju kaže da smijanje u nekim kulturama nije znak ljudske topline ili poštovanja.

To je znak “da ste budala”.

U zemljama poput Njemačke, Švicarske, Kine, Malezije – osmijeh na licu je znak inteligencije, ali u Japanu, Indiji, Iranu, Južnoj Koreji i Rusiji – nasmijana osoba se smatra manje inteligentnom.

Čak kada u tu jednačinu uključite i ekonomski faktor, koja je u korelaciji sa srećom – generalno – i dalje se u pojedinim kulturama smatra da je pretjerano smijanje znak manjeg koeficijenta inteligencije.

Krysov rad podvlači i tezu da je društvena korupcija smanjila uticaj osmijeha i izostavila ga sa liste evolutivnih faktora.

Njegov rad potiče i temu maskuliniteta, odnosno uloge muškarca u društvu. Po hijerarhijskoj strukturi koja igra veliku ulogu u emocionalnoj ekspresiji, smatra se da pojedine kulture sreću ne cijene dovoljno, što je kauzalno povezano sa ranije navedenim tezama da osmijeh nije znak inteligencije nego glupoće.

Njegov rad je itekako podložan ekspanziji i repliciranju, ali možda je Olga dobila odgovor na pitanje koje ju je mučilo decenijama, a sa kulturološkog aspekta – za nas koji živimo u Evropi, ko zna kakav smo i čiji smo set gena naslijedili. 

Why so serious, pita se Joker?

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.