Igralište ispred područne osnovne škole u mjestu Bočinja kod Maglaja bilo je blatnjavo nakon kiše koja je večer prije padala pa su učiteljice Amira Softić i Meldina Hasić odlučile da je za djecu bolje da veliki odmor taj dan provedu igrajući se u učionicama.
Škola sa desetak učionica koja je nekada bila osmogodišnja danas funkcioniše u samo dvije učionice u kojima su smještena kombinovana odjeljenja.
Kod učiteljice Amire u vrijeme posjete reportera portala “ZaSvakoDijete.ba” je troje učenika četvrtog, dvoje trećeg i jedna učenica drugog razreda. U Meldininom odjeljenju je jedan prvačić koji je u vrijeme posjete bio odsutan, te devet učenika petog razreda.
„To je lakša kombinacija, oni su stariji i mogu raditi samostalnije na zadacima, a onda imam više vremena da se posvetim našem prvačiću Tariku“, pojašnjav Meldina. U Bočinji radi od ove školske godine, kaže da je ranije radila u nekoliko škola ali da nije imala iskustva sa ombinovanim odjeljenjima.
„Teže je nego u školama sa odjeljenjima sastavljenim iz jednog razreda, ali snalazim se“, kaže.
U Amirinom odjeljenju su djeca iz tri razreda. Mala Fatima prošle godine je bila jedini prvačić, a sada je jedina drugi razred u odjeljenju. Prisustvujemo času likovnog, a Fatima crta tepih kakav kaže da ima i kući, ali s pokojim dodatkom iz mašte.
„Volim matematiku, bosanski jezik i muzičko. Voljela bih svirati klavir“, kaže Fatima. U klupi iza nje sjede Nikola i Vaso. Oni su treći razred, i također crtaju tepih. Nikola kaže kako uz matematiku i bosanski najviše voli likovno te kako bi volio biti slikar. Kaže da voli i fudbal časove tjelesnog, ali da bi bilo bolje da škola ima fiskulturnu salu jer se pred školom mogu igrati samo kad je lijepo vrijeme i kad nije blatnjavo.
Vaso kaže da voli i časove engleskog jezika, a od sportova voli košarku i fudbal. I on bi volio da škola ima salu, a sličnu želju imaju i dječaci u petom razredu u Meldininom odjeljenju.
„Od opreme imamo jednu loptu, nekada ja donesem i lopte od svoje djece, pa se igraju“, priča Meldina.
„Na internetu nađem kako se igraju neke zanimljive igre pa onda to igraju u učionici. Škola je mala i ne bi nam trebala velika sala, kad bi se nekako neka od većih učionica mogla preurediti za fizičko bilo bi također od koristi za djecu. Nedostaje nam i oprema za informatiku, nešto smo prije imali ali je uništeno u poplavama, a kad je muzičko onda samo pjevamo“, kaže Amira.
U Amirinom odjeljenju četvrti razred su dvije Umejme, Mladen i Omer. Oni su na likovnom crtali zimnicu, a Omer je izrazio želju da zimnicu prikaže plastelinom.
„On voli plastelin, on bi i matematiku radio s plastelinom“, govori učiteljica Amira dok Omer pokazuje radove. Osim plastelina Omer kaže da voli pčelarstvo, a volio bi svirati gitaru.
„Jednom sam vidio gitaru u Zavidovićima u izlogu“, priča. Umejma iz prve klupe kaže da voli crtati ptice, posebno golubove, a Umejma iz druge klupe do prozora kaže da je njena omiljena tema jesen. Mladen sjedi ispred nje i kaže da uz crtanje i muziku voli tenis.
U Meldininom odjeljenju u vrijeme posjete završavali su čas prirode i društva, govorili su o mikroskopu, a Faris je dobio zadatak da za sljedeći čas nacrta mikroskop o kojem su pričali. Faris je i redar pa briše tablu nakon čega prelaze na predmet ‘Kultura življenja’. Tema je stanovanje i kućni red. U selu svi žive u kućama, a Humeid koji je imao priliku živjeti i u zgradi govori im o načinu života u stanu…
Nastava je pri kraju, a već dolazi kombi za Dolac, pa Amina i Ajla pakuju stvari, a učiteljica prekida zadatak koji su djeca radila do tada kako bi njih dvije na sljedećem času mogla nastaviti, i ostatak razreda nastavlja razgovor o temi. Pošto je škola u Bočinji do petog razreda, dio djece će školu naredne godine nastaviti u Maglaju, a neki će ići i u Zavidoviće. Nakon kraja časa, skupa s djecom iz Amirinog odjeljenja pred školom čekaju prevoz za kući.
Samo u dvije učionice i u zbornici ima grijanje na drva u pećima koje svako jutro potpaljuje i održava domar Alen Begić, a povremeno se grije i kabinet za engleski i vjeronauku u kojem vjersku obuku obavljaju islamski i pravoslavni vjeroučitelj. Kabinet koji je pravoslavni vjeroučitelj koristio do poplava još nije obnovljen. Ostatak škole je pust i hladan. Školska zgrada je bila uništena u majskim poplavama, a učiteljice i domar Alen pokazuju dokle je voda iz rijeke Bosne koja protiče 20-ak metara pored školskog dvorišta dolazila tokom poplava.
„Roditelji su prvih dana došli i zajedno čistili školu od blata i mulja. Poslije je škola obnovljena tako da je sredinom septembra zvanično počela nastava“, pojašnjavaju učiteljice i domar. Škola u Bočinji područna je škola Osnovne škole ‘Maglaj’ koja je obnovljena kroz programe UNDP-a, UNICEF-a i SC-a. Školu pohađaju djeca iz mahom povratničkih porodica i raseljenih porodica iz mjesta Gornja i Donja Bočinja, Dolac, Bliznak, Joševac . Škola obuhvata još neka od okolnih mjesta, ali kako se tu za sada vratilo većinom starije stanovništvo, iz tih mjesta još nema djece.
Općina Maglaj jedna je od deset općina/opština u BiH uključenih u projekat „Podrška trajnim rješenjima Revidirane strategije za provedbu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma“ koji finansira Evropska unija iz IPA fondova, uz sufinansiranje i koordinaciju UNHCR-a zajedno sa sedam projektnih partnera, uključujući i UNICEF. Projektne aktivnosti se provode u 10 prioritetnih lokacija u BiH: Brčko Distrikt, Bijeljina, Bosanski Petrovac, Derventa, Foča, Gradiška, Maglaj, Mostar, Prijedor i Živinice.
Projekat ima slogan “Moje mjesto pod suncem” i osnovni cilj komponente koju sprovodi UNICEF u saradnji sa partnerima je osigurati podršku za najranjiviju djecu i njihove porodice kroz različite aktivnosti.
