Belgijski grad Charleroi još uvijek podsjeća na vremena kada su tisuće europskih emigranata radile u tamošnjim rudnicima.

Dom za 202.000 ljudi, nekoć poznat po tvorničkim dimnjacima i teškoj industriji, ne uspijeva privući posjetitelje premda ondje svakodnevno slijeću avioni iz svih dijelova Europe.

Putnici taj grad, udaljen pedesetak kilometara od prijestolnice Bruxellesa, koriste kao tranzitno mjesto. Njegovi stanovnici, međutim, ušli su u novu godinu s nadom u preobrazbu. “Želja nam je da ovo mjesto, poznato kao ‘crno područje’, dobije novo ruho, da se razviju nove gospodarske grane i tako privuku ljude da ostanu”, kaže za Hinu stanovnik Etienne Sermon rođen ondje prije 45 godina.

Sermonovi talijanski preci iz okolice Venecije doselili su se prije stotinu godina kako bi radili u rudnicima ugljena. Nakon što je Prvi svjetski rat poharao Europu, tisuće migranata stigle su te 1922. godine u Charleroi tražeći posao.

Spavaonica

Na mostu preko rijeke Sambre, koji povezuje željeznički kolodvor i centar grada, nalazi se spomenik rudarima. Iz obližnje tvornice, jedne od posljednjih koja je preživjela globalizaciju, suklja sivi dim. “Nakon što su se rudnici i tvornice zatvorili, grad početkom 1990-ih nije znao što bi sa sobom”, kaže Sermon, zadužen za odnose s javnošću pokrajine Valonije, siromašnijeg dijela Belgije gdje se nalazi Charleroi.

Bruxelles je postao srce Europske unije, a Charleroi se pretvorio u njegovu jeftinu “spavaonicu” odakle moderni emigranti, među kojima mnogi porijeklom sa sjevera Afrike, odlaze na posao.

Premda je Belgija bila 1957. godine jedna od osnivačica EU-a, u njoj su i dalje vidljive nejednakosti unatoč obećanjima političara. Charleroi je ostao nepoželjan iako je prije tri desetljeća postao međunarodno poznat po svom košarkaškom klubu te zračnoj luci koju je niskotarifni avioprijevoznik Ryanair odabrao kao svoju bazu.

“Moja majka živi u Charleroiu sa svojim partnerom, ali ja nisam bila ondje”, kaže 35-godišnja zaposlenica jednog lokala u Bruxellesu, porijeklom iz Brazila. “Imam dojam da sliči na brazilsku favelu te da nije siguran za život”, dodaje. Ondje je stopa nezaposlenosti 8,4 posto dok je na razini zemlje šest posto, podatak je za 2020. godinu.

Čekaonica 

U predgrađu gdje se nekoć nalazila livada izgrađen je centar za istraživanje teških bolesti poput raka, a odmah pored i centar za inovativne kompanije.

U samom srcu grada, gdje se nalazio jedan od riječnih dokova, stara zgrada je pretvorena u centar kulture s kinom. Oba projekta financirana su 85 posto novcem iz EU fondova u razdoblju od 2014. do 2020. godine. “Puno toga se gradi pa vjerujem da ovaj grad ima perspektivu”, kaže Sébastian Dalla Valle, direktor hostela Les Auberges de Jeunesse. Taj hostel sa 189 kreveta otvorio je 2018. godine nasuprot stanice s koje autobusi voze na aerodrom.

“Svoju priliku vidimo u brojnim letovima Ryanaira, premda je koronavirus smanjio potražnju za putovanjima”, kaže Valle. Oko 90 posto njegovih klijenata su putnici koji noće čekajući avion. Ryanair s tamošnjeg aerodroma leti za 110 gradova.

Etienne Sermon nada se da će u budućnosti ti putnici ostajati u njegovom rodnom gradu, a ne samo pričekati presjedanje na novi let. “Nadam se da oni koji slete neće žuriti da ga odmah napuste”, kaže Sermon dok u pozadini odjekuje zvuk bušilica na gradilištu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad