Negdje na polovini “starog puta” koji Banjaluku povezuje sa Prnjavorom, s desne strane je selo Devetina.

Sumnjičavi će pomisliti da možda nisu na dobrom mjestu, te da do sela imaju još, ali bi im sumnju mogli razbiti krstovi pored puta u već odavno zaraslim imanjima. Ovog ljeta voće je rodilo, pa bi i i bogate šljive savijene do zemlje mogle biti dokaz da ste baš u Devetini – Ukrajini u malom. U to ćete biti još sigurniji čujete li specifične naglaske mještana.

“Koja Ukrajina, koji Ukrajinci. To je Devetina, Drugovići, Hrvaćani, Laktaši, koja Ukrajina, šta pričaš ti”, upitao nas je temperamentni Mihajlo Kutni koji, iako spori nadimak Devetini, odobrava zaključak da se selo naziva Ukrajinom zbog toga što su preci svih mještana porijeklom baš iz te zemlje. Mještana je u Devetini sve manje, Mihajlo je jedan od rijetkih. Svi hrle ka zapadu, odakle se, po sticanju penzije vratio njegov komšija Slavko Leščešn.

Zagonetni Ukrajinac objašnjava nam da je put Austrije otišao jer nije htio težak život, ali njemu važnije, nije htio da bude komunista.

“Reko šta ću ja ovdje. Vidim ljudi imaju traktor, ovo-ono, kad ću ja to imati i čim sam vojsku završio, imao sam neku curu, ona govori kako bi se udavala, reko ne, ne, odoh ja preko grane. Otišao i nisam pogriješio. Prošao naučio nešto, zaradio, svašta radio”, kaže Slavko kojem je ipak bilo lakše nego njegovim sunarodnicima koji su ostali, živeći uglavnom od poljoprivrede i teškog života.

Ukrajinci u Devetinu donijeli krompir

Život u Devetini podrazumijevao je obradu zemlje koja, kada su prvi Ukrajinci stigli, nije bila uslovna, pa su morali raditi i za lokalno stanovništvo kojem su donijeli nove načine obrade zemlje, ali i nove kulture u poljoprivredi, te nove recepte u kuhinji.

“Kod mene je djed ovdje došao i bio nastavnik, učitelj, ovdje škole nije bilo, niko nije bio pismen. Tu su bile otvorene vatre, niko nije znao šta je šporet. Nego su oni napravili onako nešto od pleha, izidali, kuvali onako u kući. I dimnjak da se izvelo to je bilo zidano od blata, onda je bio kotlić i na sred kuće ložilo se tako. To nije bilo kod Ukrajinaca”, kaže Slavko Hnatek napominjući da su Ukrajinci u naše krajeve donijeli i krompir.

Ipak, Devetina nije poznata samo po Ukrajincima. Ranije je ovaj kraj bio prepoznatljiv po izuzetno kvalitetnim trešnjama. Danas to nije slučaj, jer je selo gotovo pusto, pa u njemu ostaju pusta dvorišta, ali i ono što su mještani zatekli kada su u selo stigli – kamene stijene, kojima neki daju poseban značaj.

“Ja sam bio orao sam tamo sa traktorom, baš na njivi preko. Došli neki ljudi, ja gledam šta je, nešto nose neke aparate, nešto gledaju. Ja zaustavim traktor, ajde da vidim šta se dešava u ceriku. A oni došli, nešto kaže pričaju ovdje ima zlata, šta ima. Kad jest, zaista ima, ali na kamenju nije tačno. Od kamena ima 10 metara od onog zadnjeg kod cera, ja sam bio obilježio tačno udario kolac gdje je najveće zračenje”, prisjeća se Slavko istraživanja kamenih stijena o čijim moćima se prepričava, a u šta on ne vjeruje.

Devet kamenih stijena

Pretpostavka je, mada za to nema čvrstog dokaza da je Devetina dobila naziv po devet kamenih stijena koje se nalaze u centru sela, a koje su predmet brojnih legendi. Jedna od njih kaže, da su na ovom mjestu jeli junaci, njih devet iz jedne drvene kašike. Druga govori o tome da je pod ovim kamenim stijenama sahranjeno devet junaka. A treća govori o tome da su kamene stijene tu zato što su ih sa obližnjeg Crnog vrha dobacili divovi. Najrealnija pretpostavka o nazivu sela je ta da je Devetina dobila naziv po tome što se baš sa ovog mjesta vidi devet brežuljaka koji okružuju selo.

Ni jedna od teorija i priča ne može se uzeti kao apsolutna istina. Lokalni sveštenik priča nam o istoriji mjesta koje je naseljeno nakon što je Austro-ugarska zemlju ponudila siromašnim Ukrajincima. Ipak, po dolasku ovdje shvatili su da su prevareni, jer su zatekli zemljište koje nije bilo obradivo.

Život je ovdje čuvala i crkva. Današnja je sagrađena 30-ih godina prošlog vijeka, i glavno je hodočasničko mjesto za Ukrajince iz bivše Jugoslavije. Specifičnost Ukrajinaca u Devetini je u tome što sto oni do danas pričaju ukrajinskim jezikom, pa se on često čuje u selu ili pred crkvom uoči bogosluženja. Da je, nekada brojno selo danas sve manje, nažalost govori i statistika crkvenih obreda.

“Ja sam paroh ovdje pet godina. Nažalost znatno veći je broj sahrana. Samim tim što nema mlade populacije nema mnogo krštenja. Ove godine mislim da će biti jedno dva, tri krštenja koje ja znam. Bilo je jedno, trebaju biti još dva u najavi. Vjenčanje jako rijetko, bilo je prošle godine jedno. A sahrana, bude od pet do osam godišnje”, kaže Andrej Prihoda, paroh Ukrajinske grko-katoličke crkve u Devetini.

Povoljan uticaj kamenih stijena na reumatske i ljubavne probleme

Ovo selo posljednjih godina pohode radoznali, ne bi li utvrdili ima li nečega u priči o kamenim stijenama. Čak i u medijima dostupne su glasine o povoljnom uticaju kamenih stijena na reumatske, pa čak i ljubavne probleme. Iako sveštenik na priču o povoljnom uticaju kamenih stijena odmahuje rukom, Luka Božunović ovom fenomenu posvetio je godine rada. U selu se našao slučajno, kada je na poziv novinara početkom 2000-ih istraživao da li su sa jednim slučajem smrti povezane zle sile. Sumnju novinara je demantovao, ali se u selu zadržao, jer su mu pažnju privukle upravo kamene stijene.

U svom istraživanju, tvrdi, došao je do podatka da svaka od stijena pomaže određenoj regiji ljudskog organizma. Bilo da je riječ o nervnom sistemu, plućima, sitnim ili krupnim kostima, reproduktivnim organima, srcu – svakoj od tih regija, odgovorno tvrdi, može se pomoći meditacijom baš na tom mjestu.

“Zašto neko vjeruje, ili ne vjeruje, zašto neko osjeća ili ne. To je razlog jer naša senzibilnost, ja sam daleko senzibilniji i više osjećam nego vi koji možda ne osjećate vi ćete možda sutra da osjetite ove blagodeti ili ćete reći Luka ja sam bio sa vama i opet ne osjećam, kao što možda recimo taj sveštenik ili bilo ko drugi može da kaže tako”, kaže Luka, specijalista narodne medicine ističući da bi u Devetini na kamenim stijenama senzibilniji mogli da osjete strujanje kroz tijelo, opuštenost i trnce.

Ima li u svemu istine ili ne, te struji li iz kamenih stijena ili ne tema je oko koje nema konsenzusa, ali koja bi mogla biti iskorišćena za promociju sela kojem treba spas od gašenja. Na kraju, ako ništa, ono što Devetina sa svojim stijenama sigurno može dati jesu mir, tišina, gotovo netaknuta priroda i sve nijanse zelene. Vrijeme provedeno u takvom okruženju moralo bi izroditi nešto dobro.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad