Jadransko jezero dugo 150 metara krije sloj bez kisika i sumpora: Naučnici ga prate decenijama jer se stalno približava površini

Zmajevo oko nalazi se na poluotoku Gradina u Rogoznici, nedaleko od Šibenika. Jezero je dugo približno 150, široko 70 i duboko oko 15 metara, a od mora ga dijeli samo nekoliko desetina metara. S morem nije povezano površinskim kanalom, nego podzemnim pukotinama u kraškim stijenama.

Ispod mirne površine odvija se proces koji se rijetko viđa. U dubljim slojevima nestaje kisika, a nakupljaju se sumporni spojevi. Prema istraživanju objavljenom 2025. u časopisu Acta Adriatica, granica područja bez kisika posljednjih se godina može nalaziti na dubini manjoj od osam metara.

Sloj u kojem ribe ne mogu preživjeti

Rad potpisuju Sarah Mateša, Iva Dominović, Marija Marguš i Irena Ciglenečki s Instituta Ruđer Bošković. To znači da znatan dio relativno plitkog jezera povremeno ima uslove u kojima ribe i mnogi drugi organizmi ne mogu preživjeti.

Razlog je u slojevitosti vode. Zbog razlika u temperaturi, gustoći i hemijskom sastavu slojevi se ne miješaju uvijek dovoljno. Kisik s površine teško stiže do dna, gdje se istovremeno razgrađuje organska materija, pa nastaju anoksične zone, odnosno područja bez otopljenog kisika.

Kada voda promijeni boju

U dubinama se nakupljaju reducirani sumporni spojevi, među njima i sulfidi. Nastaju zbog mikrobioloških procesa u okolišu siromašnom kisikom. Važnu ulogu imaju bakterije koje sumporne spojeve koriste u metabolizmu, uključujući ljubičaste sumporne bakterije, koje koriste svjetlost.

Naučnici su utvrdili da se koncentracije pojedinih sumpornih spojeva povećavaju ljeti, kada je raslojavanje vode najizraženije. Dramatičnije promjene nastaju kad se slojevi iznenada izmiješaju. Tada voda siromašna kisikom može doći do površine, pa cijelo jezero ili veliki dio vodenog stupca ostane bez uslova za organizme kojima je kisik neophodan.

Takvi događaji ranije su pratili pomor vodenih organizama i mliječna zamućenost, povezana sa stvaranjem sitnih čestica elementarnog sumpora. U naučnoj literaturi opisani su događaji iz 1947, 1997. i 2011. godine. Zato promjena izgleda jezera nije samo neobičan prizor, nego može biti znak velikog poremećaja hemijske ravnoteže.

Jezero koje prati plimu i oseku

Zmajevo oko nije zatvoren sistem. Istraživanje objavljeno u decembru 2024. u časopisu Acta Adriatica bavilo se njegovom podzemnom povezanošću s morem. Naučnici su analizirali temperaturu, salinitet, koncentracije kisika i hranjivih materija te promjene nivoa vode, na osnovu mjerenja od 2020. do 2023.

Rezultati pokazuju da plima i oseka utiču na razmjenu vode kroz kraške stijene, iako su oscilacije nivoa u jezeru znatno slabije nego na otvorenom moru. Morska voda koja ulazi podzemnim putevima može mijenjati temperaturu površinskih slojeva i njihovu stabilnost. A upravo stabilnost slojeva određuje kako će se kisik raspoređivati kroz jezero.

Trend koji traje decenijama

Zmajevo oko istraživačima je zanimljivo kao prirodna laboratorija za proučavanje uslova bez kisika. Analiza dugoročnih promjena, objavljena 2023. u časopisu Science of the Total Environment, pokazala je da se granica između slojeva s kisikom i bez njega pomjerala prema površini prosječno oko 2,3 metra po deceniji.

Zbog toga se smanjivala zapremina vode s kisikom, a širili su se dublji slojevi bogati reduciranim sumpornim spojevima. Autori upozoravaju da bi promjene mogle dovesti do daljnjeg pogoršanja uslova u ovom osjetljivom ekosistemu. Istraživanje iz 2025. dodatno je pokazalo da koncentracije sumpornih spojeva zavise od godišnjeg doba, osvijetljenosti i stabilnosti vodenog stupca.

Ovakva istraživanja važna su i izvan Rogoznice. Na malom prostoru mogu se pratiti procesi gubitka kisika i hemijskih promjena važni za razumijevanje mnogo većih morskih ekosistema.

Zmaj iz legende i stvarna geologija

Uz jezero se vežu lokalne legende. Jedna govori o zmaju koji živi u dubini, a druge objašnjavaju nastanak jezera i promjene njegove vode. Stvarna historija manje je fantastična: jezero leži u kraškoj depresiji nastaloj prirodnim geološkim procesima, a morska voda prodrla je u udubljenje i s njim komunicira kroz podzemne prolaze.

Za razliku od otvorenog mora, gdje valovi i strujanja stalno pokreću velike mase vode, ovdje relativno mala količina vode može ostati snažno raslojena. Ta osobina omogućava razvoj neobičnog hemijskog i mikrobiološkog svijeta.

Zmajevo oko je tako istovremeno turistička atrakcija, geološka posebnost i mjesto na kojem se prati šta se događa kad voda postepeno ostaje bez kisika. Najneobičnije je možda to što se takva laboratorija nalazi praktično uz Jadransko more, među turističkim naseljima dalmatinske obale.