UK Antarctic Heritage Trust popunjava upražnjeno mjesto u najjužnijem poštanskom uredu na svijetu, ali i zapošljava tim za praćenje divljih životinja i popravke zgrada. Cilj? Očuvati prekrasan kontinent za nadolazeće naraštaje i očuvati baštinu Antarktike.

Kao profesionalni “stručnjak za šatore”, čiji posao uključuje izgradnju infrastrukture na glazbenim festivalima, George Clarke nikada nije vodio poštanski ured, a još manje primao plaću za – prebrojavanje pingvina.

Ali ovi i drugi idiosinkratični zadaci postat će dio njegove svakodnevne rutine kada se pridruži malom timu novih regruta za “najcool posao na Zemlji”, radeći u najjužnijem muzeju na svijetu i pošti na Antarktici.

Peteročlani tim regrutirao je UK Antarctic Heritage Trust, dobrotvornu organizaciju za očuvanje koja se brine o povijesnim britanskim bazama na kontinentu. Sljedeći mjesec otputovat će u bivšu istraživačku stanicu na otoku Goudier koja je veličine jednog nogometnog igrališta, a nalazi se pokraj antarktičkog poluotoka ispod Južne Amerike.

Tamo će pet mjeseci na niskim temperaturama i gotovo stalnoj dnevnoj svjetlosti živjeti uz domaće gentoo pingvine dok će obavljati manje konzervatorske popravke, nadzirati divlje životinje i dočekivati posjetitelje s kruzera, prenosi Guardian.

Clarke (34) iz Bristola prijavio se ranije ove godine nakon što je pročitao članak u Guardianu. “Mislio sam da će to biti nešto novo, nešto uzbudljivo – i da nemam što izgubiti od prijave. Pa sam pomislio, zašto ne pokušati?

“Veselim se što ću se probuditi i popiti jutarnju kavu gledajući na Antarktiku, nadam se da ću vidjeti i kita”, rekao je. “Ostajem otvorenog uma i gledam kamo će me to odvesti!”

Dok će mala posada dijeliti svoje zadatke, Clarkeova posebna odgovornost kao upravitelja pošte, obrada brojnih pisama i razglednica koje ostavljaju oni koji zastanu u malenom drvenom muzeju. Dnevno ga posjete do dva kruzera.

Čini se “pomalo ludim” imati poštu na tako udaljenom mjestu, rekao je, ali za mnoge posjetitelje “ključni dio iskustva je slanje razglednice ili pisma kući iz najjužnije pošte na svijetu. Tako da ću sortirati poštu, staviti marke, a zatim ih poslati brodovima za krstarenje.”

Ostali članovi tima preuzet će vodstvo u praćenju divljih životinja, upravljanju muzejom i malenom trgovinom; kasnije u sezoni pridružit će im se dva specijalizirana stolara kako bi popravili neke od krhkih drvenih konstrukcija koje su prethodno koristili britanski znanstvenici, a koje su posebno ugrožene zbog zagrijavanja kontinenta.

“Mi smo ljudi s kojima će se posjetitelji svakodnevno susresti, a to znači da imamo zaista posebnu odgovornost prikazati nevjerojatan rad UK Antarctic Heritage Trust”, rekla je Lou Hoskin, 31, koja je imenovana voditeljicom baze zahvaljujući svom iskustvu u očuvanju mora.

Osim očuvanja baštine, cilj dobrotvorne organizacije je “nadahnuti ljude da drugačije vide kontinent i sačuvati ovo čudesno mjesto za generacije koje dolaze nakon nas”, rekla je.

Konačni tim odabran je između svih onih koji su se prijavili zahvaljujući nekim “čudnim i prekrasnim zadacima”, rekao je Clarke, poput “postavljanja šatora u paru s povezom na očima i u rukavicama za kuhanje”. “Ne želim se hvaliti, ali s mojim iskustvom u šatorima, uspjeli smo to učiniti dvaput.”

Dijelit će zajedničku spavaonicu u kolibi Nissen u kojoj će svatko dobiti strogo limitiranu kutiju s luksuznim stvarima.

“U bazi postoji internet, ali smo kao posada odlučili da ga radije ne bismo previše koristili.” Umjesto toga, rekao je: “Ja sam strastveni umjetnik, ja crtam. Znam da imamo ljudi koji donose igle za pletenje i slagalice, a u bazi postoji i mala knjižnica u koju ljudi mogu donijeti knjige. Stoga smo svi odlučili ponijeti jedan od svojih najdražih romana, jednu od svojih omiljenih publicističkih knjiga i zamijeniti ih.

“Dio radosti zbog odlaska na tako udaljenu lokaciju je upravo odsječenost od svijeta. Tako da sigurno ne mislim da ćemo svake večeri listati po našim feedovima.”