Kupaći kostimi su prošli dug put od svojih skromnih početaka u 18. vijeku do današnjih modernih i raznovrsnih stilova.

Promjene u dizajnu kupaćih kostima kroz istoriju odražavale su sociološke i tehnološke faktore, stoga ova odjeća služi kao barometar vremena.

18. vijek: Početak kupanja u moru

U 18. vijeku, kupanje u moru postalo je popularna rekreacijska aktivnost. Vjerovalo se da postoje značajne zdravstvene prednosti kupanja u moru, stoga je ono podsticano i za žene i za muškarce. Međutim, potpuno uranjanje nije bilo ohrabrivano, posebno za žene jer se aktivnost u vodi nije smatrala dovoljno ženstvenom. Za kupanje su žene nosile labave, otvorene haljine slične košuljama. Ove haljine za kupanje bile su udobnije za nošenje u vodi u poređenju sa restriktivnijom svakodnevnom odjećom.

19. vijek: Održavanje skromnosti

U 19. vijeku, popularnost rekreacijskih aktivnosti u vodi nadmašila je želju za kupanjem zbog zdravstvenih prednosti. S time su labave haljine postajale sve pripijenije i složenije, oponašajući siluetu ženske mode.

Glavni prioritet za žene koje su učestvovale u aktivnostima u vodi bilo je održavanje skromnosti. Žene su se i dalje kupale, ali energično vježbanje u vodi nije se smatralo damskim. Kupaći kostimi su se sastojali od haljine, gaća i čarapa, često izrađenih od vune ili pamuka. Ove tkanine bi postajale teške kada se nakvase i jedva su bile pogodne za energične aktivnosti. Pored toga bile su rizik za zdravlje žene.

Tokom viktorijanske ere, poznate po strogim moralnim vrijednostima, žene su često koristile mašine za kupanje kada bi ulazile i izlazile iz mora. To su bile male kućice na točkovima koje bi konji uvlačili i izvlačili iz dublje vode, pružajući ženama mjesto za presvlačenje u privatnosti prije nego što bi direktno ušle u more.

Alternativna ženska kupaća odjeća koja je postala popularna krajem viktorijanske ere bilo je odijelo “Princess”. Ovo su bili “jednodijelni kupaći kostimi”, bolje rečeno jednodijelni odjevni predmeti gdje je bluza bila pričvršćena za hlače. Gornji dio je bio suknja do pola lista koja je skretala pažnju sa figure. Odijela su obično bila tamnih boja, što je značilo da posmatrači nisu mogli reći je li odjeća mokra. Odijela nisu bila najpraktičnija, ograničavajući pokrete ruku i vukući ih prema dnu u vodi.

1900-1945: Ulazak u moderni svijet

Početkom 20. vijeka, ženski kupaći kostimi doživjeli su značajne transformacije kao rezultat napretka u materijalima i sve liberalnijih trendova u modi.

Plivanje se pojavilo kao takmičarski sport početkom 19. vijeka, ali njegova popularnost nije učvršćena sve do prvog pojavljivanja na Olimpijskim igrama 1896. godine. Ženama je prvi put dozvoljeno da se takmiče u plivanju na Olimpijadi 1912. Annette Kellerman, plivačica iz Australije, zaslužna je za promjenu društvenih stavova prema prihvatanju ženskog učešća u plivanju i početak modernizacije ženskih kupaćih kostima.

Kellerman je imala problema 1905. godine kada je pozvana da nastupa pred britanskom kraljevskom porodicom, jer je njen kupaći kostim bio zabranjen zato što je bio pripijen i otkrivao donji dio nogu. Odbila je da se takmiči u nezgodnom i loše uklopljenom odijelu koje bi zadovoljilo njihove standarde skromnosti, pa je umjesto toga zašila crne čarape na svoj kupaći kostim. Njena akcija je mogla imati oslobađajući efekat na ženske kupaće kostime, ali je nažalost dovela do pojačanih mjera protiv ženske neskromnosti u nekim dijelovima svijeta.

1945-1999: Doba bikinija

Materijal Lastex je izumljen 1931. godine, što je bila prekretnica za kupaće kostime kada se počelo redovno koristiti u proizvodnji. Pleteni kupaći kostimi obično su pravljeni od vune koja bi gubila oblik kada se nakvasi. Uvođenje Lastex prediva u ženske kupaće kostime značilo je da će odjeća zadržati svoj oblik u vodi i van nje. Lastex je često kombinovan sa vještačkim vlaknima poput rajona, što je rezultiralo rastezljivom i sjajnom tkaninom. Kupaći kostimi sada su se mogli proizvoditi u mnogo većem rasponu boja i dezena.

Jedan od najznačajnijih trenutaka u istoriji ženskih kupaćih kostima bilo je stvaranje bikinija 1946. godine.

Dizajn se pripisuje dvojici dizajnera koji su predstavili revolucionarni odjevni predmet u isto vrijeme – Jacques Heim je stvorio minimalističko dvodijelno odijelo u maju 1946. godine zvano Atome, dok je Louis Réard u julu iste godine stvorio ono što je nazvao bikini. Réardov oskudni dizajn sastojao se od samo četiri trougla materijala koji su bili spojeni konopcem.

Dizajneri su nastavili da eksperimentišu sa kupaćim kostimima tokom druge polovine 20. vijeka. Rudi Gernreich lansirao je svoj ikonični monokini 1964., prvi topless kostim koji se sastojao od pripijenih visokih donjeg dijela koji su na mjestu držale tanke naramenice.

Krajem 20. vijeka, ženski kupaći kostimi postali su sve hrabriji i šareniji, odraz modnih trendova tog vremena. Bikini i jednodijelni kostimi i dalje su bili najpopularniji izbori, sada sa visokim izrezima na nogama, grudnjacima bez naramenica i čak odgovarajućim sarongima.

21. vijek: Inkuzivna budućnost

Takmičarsko plivanje u 21. vijeku nastavilo je da ima koristi od tehnoloških dostignuća u oblicima i materijalima. Godine 2008., Speedo je lansirao LZR Racer, kostim dizajniran da poboljša hidrodinamiku.

Od 2000-ih, mnogi ženski trendovi u kupaćim kostimima iz 20. vijeka ponovno su popularni zbog cikličnosti mode. Jednodijelni kostimi iz 1950-ih, kupaći kostimi sa visokim izrezom u stilu Baywatch i maleni bikini često će se viđati na istoj plaži.

Ono što je novo u ženskim kupaćim kostimima u 21. vijeku je da su brandovi postali inkluzivniji za ženske veličine. Pritisak da se izgleda na određeni način pored bazena polako nestaje, više pažnje se pridaje kostimima iz takozvane eko-mode poput kostima od starih ribarskih mreža. Dok je 20. vijek nastojao iskorijeniti zakone koji kontrolišu žensku skromnost, možda će 21. vijek biti era kada će moderni kupaci kostimi postati inkluzivni za sve.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad