Kao beba otišao iz Prijedora, 26 godina živio u Americi, pa se vratio: "Bosna mi je uvijek bila u srcu"

Kilić, rođen u Prijedoru, osnivač je marketinške kompanije, a o odluci da nakon godina provedenih u inostranstvu život i dio poslovnih planova veže za Bosnu i Hercegovinu govorio je za Novu BH.

Iz Bosne i Hercegovine otišao je još kao beba. Osam godina živio je u Njemačkoj, a potom čak 26 godina u Sjedinjenim Američkim Državama.

Kaže da se nije vratio zato što mu je u Americi bilo loše.

"Mnogo ljudi misli da smo se vratili zato što nam je bilo loše u Americi, i to govorim i za ostale Bosance i Hercegovce koji su se vratili. Ali život je bio lijep. Nisam ni znao za neki drugi život jer sam iz Prijedora otišao sa šest mjeseci", ispričao je Kilić.

Ipak, svih tih godina osjećao je da nešto nedostaje.

"Nije bilo loše, ali uvijek sam znao da mi nešto fali, a to je bila Bosna", kazao je.

"U Americi je sve oko novca, Bosna ti da nešto drugo"

Govoreći o razlikama između života u SAD-u i Bosni i Hercegovini, Kilić kaže da ga je Amerika naučila radu, zaradi i poslovanju.

"Amerika i Bosna su potpuno drugačije. U Americi je sve oko novca. Tamo ćeš naučiti kako da zaradiš novac, kako da radiš i kako da radiš dva ili tri posla ako je potrebno. Amerika je napravljena oko tog svijeta, sve se vrti oko biznisa i novca", rekao je.

Takav život, dodaje, može biti odličan u određenom periodu.

Ali ono što mu je nedostajalo pronašao je upravo nakon povratka.

"Bosna ti da ono što ti Amerika ne da, a to je neka ljubav. Imaš prijatelje koje zovneš na kafu i za pet minuta su tu. U Americi toga nema. Zovneš prijatelja na kafu, a on kaže: 'Hajmo se vidjeti za sedmicu ili dvije.'"

Dijete promijenilo pogled na život

Jedna od prelomnih tačaka bila je činjenica da je postao otac.

Kilić smatra da upravo dolazak djece mnogim ljudima iz dijaspore promijeni pogled na život i ono što smatraju važnim.

"Nakon što sam dobio prvo dijete, mislim da je to jedan od razloga zbog kojih se mnogi Bosanci vraćaju. Shvatiš da to nije to. Iako smo imali dobar život, opet shvatiš da nedostaje nešto što ti Amerika ne može dati, a Bosna može", kazao je.

U BiH, kaže, njegova porodica ima više rodbine, više vremena provode u prirodi i više putuju.

"Više uživamo, više se osjećamo kao kod kuće. Kada šetaš i vidiš svoje zastave, mnogo je ljepše nego kada vidiš američke zastave. Kada su utakmice, to su tvoje utakmice, nisu američke. Ima mnogo tih malih stvari za koje neko možda misli da nisu važne, ali te ispune u životu."

"Jesam li se pokajao? Jok"

Na pitanje je li se nakon gotovo godinu dana života u Bosni i Hercegovini pokajao zbog povratka, Kilić je odgovorio kratko:

"Jok."

U BiH se s porodicom vratio u decembru prošle godine, a kaže da o iskustvu povratka često razgovara i s drugim ljudima koji su se vratili iz SAD-a.

Primjećuje, međutim, da mnogi nakon povratka pokušavaju pronaći iste standarde i navike koje su imali u državama iz kojih su došli.

"Često ljudi uvijek imaju neku zamjerku. Ili je problem parking u Sarajevu ili je problem smog. Uvijek nađu nešto loše. A ja nemam taj osjećaj", rekao je.

Tada se prisjetio savjeta koji je dobio prije povratka.

"Jednu stvar mi je tetka rekla prije nego što sam se vratio u Bosnu: 'Nemoj tražiti Ameriku u Bosni.' Mislim da je to najveći problem. Ljudi traže Ameriku ili Njemačku, ili odakle su već došli, u Bosni. A ja sam tražio Bosnu."

Upravo zbog toga, kaže, dobio je ono što je očekivao.

"Ja sam zadovoljan jer sam ono što sam očekivao i dobio."

Od odluke do kofera prošla godina

Kada nešto odluči, kaže Kilić, spreman je reagovati odmah. Ipak, preseljenje cijele porodice zahtijevalo je pripremu.

"Više me je žena kočila. Rekla je: 'Hajmo čekati makar godinu dana da sve sredimo.' Tako da nam je od trenutka kada smo odlučili da se vratimo trebalo godinu dana da spakujemo kofere i sletimo u Sarajevo."

Uz dijete, presudilo je i to što je imao osjećaj da je od života u Americi dobio sve što je od njega želio.

"Nisam htio ostatak života izgubiti ili potrošiti ganjajući neke stvari koje nisu ni bitne u životu."

A postojao je i treći, mnogo jednostavniji razlog.

"Volim Bosnu. Uvijek je bila Bosna u srcu. I kada smo bili u Americi, uvijek smo pratili utakmice. To ne možeš nikako ispuniti ako nisi ovdje. Umjesto da dolazimo jednom godišnje na mjesec dana, zašto ne bih imao taj osjećaj cijelu godinu?"

Globalni posao nastavlja voditi iz BiH

Povratak nije značio odustajanje od međunarodnog poslovanja.

Kilićev posao velikim dijelom funkcioniše online, pa klijente može voditi i iz Bosne i Hercegovine. Jedna od rijetkih praktičnih promjena jeste činjenica da zbog američkih klijenata radi prema američkoj vremenskoj zoni.

Ističe da fizička prisutnost na američkom tržištu ipak ima određene prednosti, posebno zbog direktnih kontakata i poslovnog umrežavanja.

Sada, međutim, vidi priliku za novi korak.

"Prisutan sam u Sjevernoj Americi, Južnoj Americi i Africi, ali nisam još ništa pokrenuo u Evropi. Mislim da ću s ovim povratkom uspjeti ovdje proširiti kompaniju."

Šta, prema njegovom mišljenju, koči biznis u BiH

Nakon gotovo godinu dana provedenih u BiH, primijetio je i razlike u poslovnoj kulturi.

Jedna od njih je, smatra, strah ljudi od toga šta će drugi reći.

"U Bosni se ljudi brinu šta će neko reći umjesto šta ako uspiju. Kada se ja snimam za YouTube, često ljudi kažu: 'Neću da se snimam, neću da radim reklame jer će me neko prepoznati.' Ali to je poenta u biznisu, da te ljudi prepoznaju, da uradiš nešto što će ti otvoriti vrata."

Kao drugu prepreku vidi teže pronalaženje ljudi spremnih da investiraju, sarađuju ili zajedno pokrenu novu ideju.

"U Americi, kada imaš neku ideju, možeš već sutradan naći dvije ili tri osobe koje su spremne da to pokrenu s tobom. Ovdje je mnogo teže naći ljude koji žele investirati u tvoju ideju ili sarađivati."

Dodaje da su i njegove ideje u marketingu drugačije od onoga na šta je dio domaćeg tržišta navikao, zbog čega kompanije ponekad nisu spremne iskušati nove pristupe.

Ipak, uprkos poslovnim razlikama, Kilić ne želi da Bosna i Hercegovina postane kopija zemalja iz kojih se ljudi vraćaju.

"Uvijek kažem da ne želim da se Bosna mnogo promijeni, jer je volimo zato što jeste takva kakva jeste. Da želimo takav kapitalizam, ostali bismo u Americi ili bi ljudi ostali u Njemačkoj."