Koliko se građani zadužuju za godišnje odmore? Dižu li se krediti za egzotične destinacije i koliko je to stvar potrebe za odmorom, koliko prestiža ili nečeg trećeg? Kako povoljnije odmarati u svojoj zemlji? Kakav odmor zaista trebamo? Za Novi dan odgovor na ova pitanja ponudili su Admil Nukić, pomoćnik direktora za superviziju banaka Agencije za bankarstvo Federacije BiH, Aida Terzić Jašarević iz Relax Tours agencije i Marko Romić, psiholog iz Mostara.
Nukić pojašnjava da, kao i svake godine, i ove godine klijenti uzimaju kredite za potrebe godišnjih odmora. Iako ne postoji precizna statistika ili podatak o udjelu kredita koji se koristi za godišnji odmor, u prvoj godini je zabilježen porast ukupne izloženosti banaka prema stanovništvu i iznosi 9.1 milijardu KM, od toga 5.5 milijardi otpada da nenamjenske potrošačke kredite, što je rast od oko 4,5 posto u ovoj godini.
“Činjenica da pred dolazak sezone građani na razne načine pokušavaju doći do sredstava, to ne možemo zvati anomalijom, jer određene vrste zaduženja su postojale na ovim prostorima i 1980-ih i 1970-ih godina, sada su krediti dostupniji i lakše se koriste“, ističe Nukić.
Kada je u pitnanju iskustvo predstavnika turističkih agencija s klijentima, i da li se kreditiraju za odlazak na neke egzotične destinacije, Terzić Jašarević ističe kako su putovanja defintivno postala potreba, te kako ljudi štede i “posljednji dinar da bi otišli na zimljsi i ljetni odmor”.
Primjećuje da čak i u doba krize, bez obzira na inflaciju i porast cijena, klijenti i dalje rezervišu aranžmane, te da se nerijetko oni skuplji brže rasprodaju. Ističe kao pozitivnu činjenicu da građani u zadnje vrijeme rezervacije prave na vrijeme i na taj način, bez obzira na kredite koje odobravaju direktno banke, i turističke agencije odobravaju beskamatne kredite i neku vrstu obročnog plaćanja, što uz ranu rezervaciju i plaćanje 30 posto ukupne cijene omogućava obročno plaćanje do polaska u augustu ili septembru.
U vezi sa Maslowljevom piramidom potreba, postavlja se pitanje koliko danas uzimamo kredite iz potrebe za odmorom, a koliko je to stvar prestiža, ukoliko je riječ o egzotičnim putovanjima, i koliko se to promijenilo sa razvojem i upotrebom društvenim mrezama, Psiholog Romić uočava kako je zanimljivo razmišljati o tome kako različite perspektive nude različite poglede i vode ka različitim zaključcima.
“Odmor je u svakom slučaju potreban, ali je prilično veliko pitanje da li treba ići na Šri Lanku ili je bolje otići na Jablaničko jezero ili Prokoško jezero, ili Igman, bJečašnicu, Igman, ili Trebižat. Vrijeme donosi promjene, u načinu razmišljanja, ekonomomskom statusu ljudi. Čini mi se da mi možda neracionalno koristimo potencijale koje imamo i olako prihvatamo ući u ovakve kreditne aranžmane. Ja vjerujem da ti ljudi koji putuju na egzotična mjesta znaju šta rade i da neće značajno promijeniti ništa na planu njihovog mentalnog zdravlja. Prosjecan Bosanac i Hercegovac izlazi iz okvira onog što bi bilo razumno ili racionalno“, zaključuje psiholog.
Zašto je to tako?
“Ima potrebu za odmorom, ali i vidjeti sebe u pozitivnom svjetlu kao uspješnu osobu, koja u očima drugih izgleda uspješno, tu treba tražiti odgovore na pitanje zašto ljudi umjesto na Jablaničko jezero odu na neko slično mjesto u Crnoj Gori ili još dalje“, pojašnjava Romić.
Iz svog ličnog iskustva, dodaje, imao je običaj reći kako je njemu najdraži trenutak odmora na moru onaj kada polazi kući, dodajući kako je “čučanje na dva kvadrata na suncu” za njega značilo smaranje, a ne odmor.
“Imamo problem racionalnog pristupa. Jer odmor je nešto što podrazumijeva da nam se odmara duša i tijelo, a u svim ovim putovanjima od sedam dana, gdje su dva-tri dana putovanje, nisam siguran da je to odmor“, zakljjučuje.
Iz ugla bankarskog regulatora, kada se govori o Maslowljevoj piramidi potreba, Nukić navodi kako su bankarski regulatori vrlo negativno raspoloženi prema potrošačkim kreditima, što nije slučaj samo u BiH, nego u Europi, ali i globalno.
“70-ih ili 80-ih kad smo imali neku plansku ekonomiju, koncept odmora se zasnivao na tome da neka državna firma gradi odmaralište ili hotele, a ideja bila da se taj period od 10-15 dana iskoristi za druženje s porodicom, kolegama i nadogradnju produktivnosti. To su bila neka druga vremena, kada idemo u ta odmarališta danas budemo vrlo nezadovoljni, izgubi se efekat luksuza koji očekujemo. Međutim, suština odmora bi trebala da bude produktivnost i boravak s porodciom i prijateljima. Kroz razvoj društvenih mreža pitanje godišnjeg odmora se pomjerilo na Maslowljevoj piramidi potreba od srednjeg nivoa druženja, socijalizacije prema gore, postali smo usamljeni i svoju sreću tražimo kroz nekakve objave na društvenim mrežama. To nije nešto karakteristično samo za nas, to imamo u regiji, Europskoj uniji“, pojašnjava Nukić.
Na pitanje zašto ljudi odabiru daleke destinacije, uz izgovor kako tamo ne susreću ljude iz svojih lokalnih zajednica, a onda s istim tim ljudima komuniciraju putem društvenih mreža, psiholog Romić odgovara da se radi o “neracionalnom odnosu prema ljudima”.
Zasto idu na daleke dest kazu da nece da susrecu ljude iz svoji lok zajendic,a a onda kad odu dvosmejerno komuniciraju putem drustv mreza. Bjezimo od ljudi a komuniciramo s tim ljudima?
“U tom konkretno slučaju ljudi kupuju zrno zadovoljstva, osjećaja: ‘evo me ovdje, ja nisam tamo negdje u našoj sredini, nego sam ovdje daleko od vas, ja sam uspješan, ja sam svjetski čovjek‘”, smatra psiholog.
Terzić Jašarevićse složila da se radi o kombinaciji svega pobrojanog, te ističe da pitanje nije u tome gdje ste nego s kim provodite i kako ćete iskoristiti taj odmor.
“Možete na najluksuznije mjesto otići, ali ako se ne znate opustiti i ako sve ljepote gledate kroz objektiv pa ne uspijete uživati na licu mjesta, onda ništa od odmora“, zaključuje.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!