Lisabon se često naziva i "gradom sedam brežuljaka" što svakako zvuči romantičnije nego što jest kad vam užurbana svakodnevnica prolazi gore-dolje njegovim ulicama. Još u 19. stoljeću, pri planiranju novih rješenja javnog prijevoza, ovo je bio jedan od glavnih problema.

Zanos inženjerstva i arhitekture karakterističan za to vrijeme novih materijala, industrija i otkrića, ogleda se i u gradskom liftu Santa Justa, koji je s vremenom postao ne samo simbolom glavnog portugalskog grada, nego i ljudske misli i estetike karakteristične za fin de siècle.

Još 1870-ih za kao odgovor na izazove javnog prijevoza u Lisabonu predložen je sustav uspinjača, koji je u početku bio pogonjen – snagom životinja. Inženjer iz Porta i učenik Gustavea Eiffela, Raoul Mesnier du Ponsard, međutim, došao je na ideju vertikalnog dizala koje bi povezalo četvrt Baixa s trgom Carmo koji se nalazi 45 metara iznad nje.

Radovi na vertikalnom dizalu započeli su 1900., a godinu dana kasnije kralj Carlos svečano je otvorio lift Santa Justa (ponekad ga zovu i “Carmo”) koji od 1902. bez prekida prevozi ljude. U početku je lift pokretao parni motor, da bi pogonski sustav vrlo brzo, već 1907. godine, bio elektrificiran. Godine 2002. lift je proglašen nacionalnim spomenikom.

Elegantan željezni toranj izgrađen u neogotičkom stilu, s raskošnim okovima i puno ukrasa, izgleda kao pravo umjetničko djelo koje na poseban način povezuje povijest i suvremenost, odajući pritom počast bogatom lisabonskom nasljeđu i njegovoj impresivnoj arhitekturi.

Life je besprijekorno uklopljen u urbano tkivo, odnosno funkcionira kao savršena poveznica između neoklasicističke četvrti Baixa i “gornje” četvrti Chiado s povijesnim trgom Carmom, sa samostanom koji podsjeća na razorni potres koji je Lisabon pogodio 1755. godine.

S gornje se stanice lifta izlazi na šetnicu s koje se pruža fantastičan pogled na centar grada, pa se iz tog razloga liftom danas češće voze turisti nego lokalci i bez sumnje je jedna od najfotografiranijih znamenitosti Lisabona. Lift Santa Justa radi 16 sati dnevno, sedam dana u tjednu, a drvene kabine ukrašene mesingom mogu primiti samo 29 ljudi, pa gužve znaju biti nesagledljive.

Zato je dobro znati da se do gornje platforme može doći i spiralnim stubištem u kojem se smjestio i kafić s odličnim pogledom ili pješice uzbrdo, a iskustvo vožnje u ovom posebnom liftu možete sačuvati za povratak u Baixu jer u tom smjeru gužve nema. Uz Lisboa karticu javnim se dizalom možete voziti besplatno, kao i metroom i ostalim javnim prijevozom, a za pristup vidikovcu nadoplatit ćete 1,50 euro.