Ornitologinja otkrila zašto sove nikad ne treba držati kao kućne ljubimce: "Sve što se priča o njima je neistina"

Istakla je da su sove vrhunski predatori, potpuno prilagođeni noćnom životu i lovu, te da za ljude uglavnom ne predstavljaju nikakvu opasnost.

"Sove su među najkorisnijim životinjama"

Sarajlić kaže da su sove mnogo prisutnije nego što većina ljudi misli, iako ih zbog njihovog načina života rijetko primjećujemo.

"Sve sove su predatori, odnosno grabljivice, i to ne bilo kakve grabljivice nego grabljivice visoke klase. To su ptice koje su savršeno prilagođene lovu na male životinje i savršeno prilagođene životu tokom noći. Dakle, to nisu ptice koje viđamo aktivne tokom dana niti životinje koje možemo držati kao kućne ljubimce. One su uglavnom tu oko nas. Imamo vrste koje žive i u gradskim sredinama, ali tokom dana uglavnom miruju i skrivaju se. Vrlo ih je rijetko vidjeti, ali one su zapravo stalno prisutne", rekla je Sarajlić.

Naglasila je da sove imaju izuzetno važnu ulogu u prirodi, posebno u poljoprivredi.

"Sove su, u principu, među najkorisnijim pticama, odnosno među najkorisnijim životinjama. Uglavnom se hrane malim glodarima – miševima, voluharicama i sličnim životinjama. One su, zapravo, prirodni pesticidi u poljoprivredi. Također, u gradovima mogu kontrolisati populaciju pojedinih krupnijih insekata ukoliko dođe do njihovog namnožavanja. Za ljude nisu opasne", kazala je.

Dodala je da jedino šumske sove tokom perioda razmnožavanja mogu reagovati zaštitnički.

"Šumske sove mogu biti agresivne u periodu kada imaju mlade. Ne zato da bi napale ili povrijedile čovjeka, nego da ga otjeraju od mjesta gdje se nalaze njihovi ptići. Najlakše je tada da se čovjek jednostavno povuče", pojasnila je.

U BiH živi deset vrsta sova

Govoreći o vrstama koje nastanjuju Bosnu i Hercegovinu, Sarajlić je navela da ih je potvrđeno deset.

"U svijetu postoji nešto više od 250 vrsta sova. U Bosni i Hercegovini zvanično je zabilježeno deset vrsta sova. Postoji i jedna nepotvrđena, jedanaesta vrsta – sjeverna sova ili Surnia ulula – za koju postoji samo jedan historijski zapis. To je vrsta koja živi u Švedskoj, Danskoj, Finskoj i na sjeveru Rusije. Mi je nikada nismo vidjeli u Bosni i Hercegovini, pa će, ako je neko jednog dana potvrdi, to biti nova vrsta za našu zemlju", rekla je.

Najčešća gradska sova je, kaže, ćuk.

"Kod nas je najtipičniji ćuk. To je mala siva sova koju je mnogo lakše čuti nego vidjeti. Obično stoji uz samo deblo stabla pa je zbog svoje sivkaste boje veoma teško uočiti. Osim ćuka, u gradovima se može vidjeti i šumska sova, kao i mala ušara. Male ušare su zanimljive zato što se, za razliku od većine drugih sova, okupljaju u velika jata", navela je.

"Sove nisu kućni ljubimci"

Sarajlić upozorava da sove ne treba držati u kućama, uprkos tome što su posljednjih godina postale popularne zbog filmova i društvenih mreža.

"Sove su divlje životinje. Ljudi ih nikada nisu uspjeli pripitomiti. One su grabljivice. Imaju krupne oči koje im omogućavaju da vide noću, fantastičan sluh, posebno građeno perje koje im omogućava potpuno nečujan let i veoma oštre kandže. Kada sovu držite kao kućnog ljubimca, vi joj zapravo onemogućavate da koristi sve te prilagodbe koje je razvila kroz evoluciju", istakla je.

Objasnila je da je pravilna ishrana sova gotovo nemoguća u kućnim uslovima.

"Sove svoj plijen, koji su uglavnom miševi, voluharice i male ptice, gutaju cijeli. One gutaju živ plijen. Ako sovi ponudite samo odmrznuto meso, to nije ono što joj je potrebno. Ne mogu svariti kosti, kandže, kožu i dlaku, pa te nesvarene dijelove izbacuju u obliku gvalica. Ako ih hranite samo mesom koje potpuno svare, one nemaju materijal koji bi trebale izbaciti. Zato im je potreban prirodan plijen", rekla je.

Osim toga, upozorila je i na zdravstvene rizike.

"Sove imaju izuzetno razvijen sluh. Ako ih držite u stanu ili kući, gdje rade televizor, radio, telefoni i ostali uređaji, vi ih zapravo neprestano izlažete ogromnoj količini zvukova. To je za njih veoma stresno. Uz to, kod divlje životinje nikada ne znate da li je bolesna. Imali smo slučajeve ptičije gripe, a nedavno je u Americi zabilježeno da su djeca, radeći disekciju sovinih gvalica, oboljela od tifusne groznice jer je sova prethodno pojela zaraženog miša. Dakle, sove su divlje životinje, uzimate ih iz prirode, dovodite u okruženje koje im ne odgovara, a na kraju krajeva to je i zakonom zabranjeno", naglasila je.

Šta učiniti ako pronađete mladu sovu?

Građani često prijavljuju mlade sove koje pronađu ispod stabala, ali Sarajlić ističe da ih u većini slučajeva ne treba odnositi.

"U većini slučajeva ptići uopće ne ispadnu iz gnijezda. Oni iz njega izađu kada dovoljno odrastu. Roditelji su i dalje u njihovoj blizini i nastavljaju ih hraniti. Prvi savjet koji dajemo ljudima jeste da sovu ostave tamo gdje su je pronašli. Gnijezdo je vjerovatno u blizini, a roditelji su gotovo sigurno negdje u okolini. Ako nije povrijeđena, dovoljno je da je podignete na neku granu ili grm kako je ne bi dohvatila mačka ili pregazio automobil. Nakon toga se udaljite", objasnila je.

Savjetuje da se tek nakon jednog dana provjeri da li je ptić i dalje na istom mjestu.

"Ako je još uvijek na istom mjestu, tek tada je možete uzeti. Ako nije, znači da su roditelji došli po nju ili je sama otišla. Životinju treba uzeti samo ako je povrijeđena i tada je treba odnijeti veterinaru, a ne kući", rekla je.

Praznovjerja nemaju veze sa stvarnošću

Sarajlić kaže da su brojna vjerovanja o sovama nastala iz nerazumijevanja njihovog načina života.

"Sve ono što se priča o sovama apsolutno je neistina. Sove su noćne ptice i sasvim je normalno da se noću oglašavaju. Najviše se oglašavaju u periodu razmnožavanja, od kraja februara pa tokom marta i aprila. To je ujedno i period kada su kod nas česte nagle promjene vremena, kiše i zahlađenja. Vjerovatno je upravo odatle nastalo vjerovanje da sove donose loše vrijeme. Međutim, sove nisu donijele loše vrijeme. To je jednostavno prirodni tok stvari", kazala je.

Dodala je da su upravo kukuvije nepravedno stekle lošu reputaciju.

"Najčešće se negativna vjerovanja odnose na kukuviju. Ona se često gnijezdi na tavanima kuća. Ljudi zbog njenog glasanja razviju strah prema njoj, ali to je jednostavno njena biologija. S druge strane, ta ista kukuvija u periodu kada hrani mlade može pojesti više od 300 miševa. Dakle, riječ je o izuzetno korisnoj vrsti", istakla je.

Klimatske promjene mijenjaju i ptičiji svijet

Govoreći o klimatskim promjenama, Sarajlić je navela da se posljednjih godina u Sarajevu sve češće mogu vidjeti vrste koje ranije nisu bile uobičajene.

"Galeb kojeg danas viđamo na Miljacki prvi put je u okolini Sarajeva zabilježen 2010. godine, u Ilijašu, na rijeci Bosni. Tada je postojao samo jedan nalaz. Danas ih ima svuda i bilježimo čak i njihovo gniježđenje. Njima odgovaraju više temperature. Tamo gdje su visoke temperature, dolaze i oni", rekla je.

Podsjetila je i da su neke vrste potpuno nestale iz Bosne i Hercegovine.

"Prije stotinjak godina Bosna i Hercegovina je, uz Španiju i Grčku, bila jedina evropska zemlja u kojoj su živjele sve četiri vrste lešinara. Danas nemamo nijednu. Sve su nestale zbog trovanja i ubijanja. Kod Blagaja je nekada postojala najveća kolonija bjeloglavog supa na prostoru bivše Jugoslavije. Nakon trovanja 1991. godine više nemamo nijednog bjeloglavog supa koji se ovdje gnijezdi", zaključila je Sarajlić.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad