Planina Vranica u bojama jeseni: Davno ugašeni vulkan dom je endemskim vrstama

Boris Trogrančić

Za planinu Vranicu možemo reći da prestvalja geografski centar BiH, a sam sastav i građa drgačija je od okolnih vapnenačko-dolomitnih bosansko-hercegovačkih planina. U nastavku donosimo veličanstvene fotografije naše planine koje je zabilježio fotograf Boris Trogrančić te zanimljive činjenice o njenom nastanku.

Planina Vranica poznata je po unikatnom jezeru ledenjačkog postanka, Prokoškom jezeru, koje se nalazi na 1.635 metara nadmorske visine.

Vranica ima nekoliko vrhova koji prelaze 2000 metara iznad mora, a na području Vranice su utvrđene najstarije geološke naslage koje potječu iz starijeg paleozoika i to je najveće paleozojsko jezgro bosansko-hercegovačkih planina. Najviši dijelovi planine prostrani su planinski pašnjaci, dok niži dijelovi obiluju šumama.

Planina leži na vulkanskom pojasu, a u neposrednoj blizini se nalazi davno ugašeni mega-vulkan Tethys. Ova planina je dom endemskog vodozemca (guštera) Tritona (Triturus Alpestris Reiseri).

Također, Vranica je osim po malom vodozemcu poznata i po još dosta endemskih vrsta biljaka, poput alpske ruže, bijelog zvonca, bosanske zvončike i vraničke vrkute, a od pamtivijeka je ova planina, zbog pitomih pašnjaka na velikim nadmorskim visinama i obiljem vode u visokom gorju, poznata po stočarstvu i proizvodnji vrhunskog sira.

Također, planina je pogodna za planinarenje, jer planinarske staze variraju od lakih za početnike, preko srednje teških pa sve do izuzetno teških staza koje savladavaju velike razlike u nadmorskoj visini na kratkom prostoru, te su idealne za sve one koji žele održavati tijelo u vrhunskoj kondiciji.

Bh. fotograf Boris Trogrančić koji je podijelio sa nama ove fotografije ističe da je malo ljudi upoznato s činjenicom da rijeka Vrbas, koja pripada savskom slivu, zapravo izvire na Vranici. Na planini se nalazi još dosta izvora, brojni slapovi, kao i špilje i jame.

Međutim, da ne bude sve tako svijetlo, u zadnje vrijeme sve češće svjedočimo masovnoj pojavi četverotočkaša (quadova) i cross motora koji se nemilice voze čak i mimo puteva po planini, praveći buku, zagađujući tlo, i čineći tako trajnu i nenadoknadivu štetu prirodi.

Oni ostavljaju traumena nježnim planinskim livadama koje se teško i dugotrajno oporavljaju. Bilo bi puno ljepše kad bi se u planine odlazilo samo i isključivo pješačenjem, kako bi one i dalje ostale netaknute i bile svijet za sebe što i zaslužuju.