Hipokrat je bio liječnik koji je živio u staroj Grčkoj i zaslužan je za pisanje etičkog kodeksa pod nazivom Hipokratova zakletva.
Hipokratova zakletva je zakletva koju su kroz historiju izgovarali ljekari, koji se, čitajući tekst, slažu da će se pridržavati određenog kodeksa medicinske etike.
Uprkos tome što je originalna zakletva napisana prije oko 2.500 godina, u 5. vijeku p.n.e., modernizovane verzije ove zakletve i danas izgovaraju doktori.
Originalni tekst zakletve pripisuje se Hipokratu sa Kosa, grčkom ljekaru i učitelju koji se često naziva “ocem medicine”.
Hipokrat sa Kosa je bio grčki ljekar koji je živio oko 460. godine p.n.e. do 375. p.n.e., prema Reynolds-Finley istorijskoj biblioteci.
U vrijeme kada je većina ljudi bolest pripisivala praznovjerju i gnjevu bogova, Hipokrat je učio da svi oblici bolesti imaju prirodan uzrok. Revolucionirao je medicinu u staroj Grčkoj osnivanjem njene prve poznate intelektualne škole posvećene podučavanju medicinske prakse. Zbog toga je nadaleko poznat kao “otac medicine”.
Otprilike 60 medicinskih dokumenata povezanih sa Hipokratovim imenom, uključujući i čuvenu Hipokratovu zakletvu, sačuvano je do danas. Ovi dokumenti su na kraju skupljeni u zbirku poznatu kao Hipokratov korpus. Iako Hipokrat možda nije sam napisao sve ove tekstove, smatra se da su radovi odraz njegove filozofije.
Kroz Hipokratov primjer, medicinska praksa je usmjerena u novom smjeru, onom koji će se kretati prema racionalnijem i naučnom pristupu razumijevanju i liječenju bolesti.
Šta je “teorija četiri humora”?
Hipokratu se često pripisuje razvoj teorije o “četiri humora” ili fluida. Filozofi Aristotel i Galen također su dali svoj doprinos konceptu. Vijekovima kasnije, William Shakespeare je uključio humor u svoje spise kada je opisivao ljudske kvalitete.
Takozvani humori bili su žuta žuč, crna žuč, krv i sluz, prema “Svijetu Shakespeareovih humora”, kojeg je istražio Nacionalni institut za zdravlje (NIH).
Svaki humor je bio povezan sa: određenim elementom (zemljom, vodom, vazduhom ili vatrom); dva “kvaliteta” (hladno, toplo, vlažno, suvo); određenim tjelesnim organima; i određenom dobi (djetinjstvo, adolescencija, zrelost, starost).
Teorija četiri humora postavlja da interakcije između “humora”, kvaliteta, organa i godina – kao i uticaj godišnjih doba i planeta – određuju fizičko i mentalno zdravlje osobe, kao i njenu dispoziciju ili ličnost.
(Galen je koristio termin “temperament” da bi ukazao da na nečije zdravlje i ličnost bukvalno utiče temperatura – hladno, vruće, suho ili mokro. Ovaj pojam se ogleda u idiomima “prehladiti” ili imati “suh smisao za humor”).
Teorija četiri humora
Žuta žuč je povezana sa koleričnim raspoloženjem i kvalitetima vrućine i suhoće. Povezuje se sa vatrom, ljetom, žučnom kesom i djetinjstvom.
Crna žuč je povezana sa melanholičnim raspoloženjem i osobinama hladnog i suhog. Povezuje se sa zemljom, zimom, slezinom i starošću.
Krv je povezana sa sangviničkim raspoloženjem i kvalitetima vrućeg i vlažnog. Povezan je sa vazduhom, proljećem, srcem i adolescencijom.
Flegma je povezana sa flegmatičnom dispozicijom i osobinama hladnog i vlažnog. Povezan je sa vodom, mozgom i zrelošću.
Razlike zbog godina, spola, emocija i raspoloženja mogu se pripisati interakcijama humora, prema NIH-u.
Ako je djelovanje stimulirano toplinom: hladnoća ga deprimira.
Neko koleričan bio je hrabar, ali je sluz izazivao kukavičluk. Mladost je bila vruća i vlažna; starost je bila hladna i suha.
Prema drevnoj teoriji, ključ dobrog zdravlja bio je održavanje ravnoteže humora; višak ili nedostatak jednog ili više humora bio je povezan sa bolešću.
Hrana je bila jedan od najvažnijih načina da se uravnoteži odnos ovih humora. Zapravo, jedan od najpoznatijih Hipokratovih citata je: “Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek neka bude tvoja hrana”.
Iako ove prakse i koncept četiri humora danas mogu zvučati čudno i neznanstveno, ove ideje su predstavljale prvi korak dalje od pretežno natprirodnog pogleda na bolest i korak ka novoj ideji da je bolest povezana s okolinom i onim što se događa unutar tijela.
Hipokritova zakletva
Među anahronizmima u originalnoj zakletvi, liječnici se zaklinju grčkim bogovima i boginjama zdravlja da će slijediti zavjet najbolje što mogu. Prema članku iz 2016. objavljenom u The BMJ, ovo obećanje bogovima iscjeliteljima glasi: “Kunem se Apolonom Iscjeliteljem, Asklepijem, Higijom, Panacejom i svim bogovima i boginjama, čineći ih svojim svjedocima, da ću izvršiti, prema svojoj sposobnosti i rasuđivanju, ovu zakletvu i ovaj ugovor”.
Zakletva dalje navodi neka naizgled čudna pravila za doktore koja bi bilo prilično teško primijeniti u današnje vrijeme. Na primjer, poziva se na besplatnu školarinu za studente medicine, poziva ljekare da nikada ne koriste “nož” (operaciju) i predlaže da se prema svom učitelju ponašaju kao roditelj – drugim riječima, da njegovu djecu smatraju braćom i da mu daju novac ako je potrebno.
LiveScience piše da suprotno uvriježenom mišljenju, riječi “prvo, ne čini štetu” ne pojavljuju se u originalnoj Hipokratovoj zakletvi, dr Robert H. Shmerling, bivši klinički šef odjela za reumatologiju u Beth Israel Deaconess Medical Center i sadašnji dopisni član fakulteta na Harvard Medical School, napisao je u blogu univerziteta 2020.
Ova fraza je zapravo izvučena iz drugačijeg teksta koji se pripisuje Hipokratu, nazvanog “O epidemijama”. Tačno porijeklo fraze možda je zamućeno činjenicom da se u oba teksta pojavljuje nekoliko rečenica sa sličnim značenjima, napisao je Šmerling.
Danas mnogi diplomci medicinskih fakulteta i dalje recituju moderne varijacije zakletve, kaže Peter Tyson, autor kolumne pod naslovom “Hipokratova zakletva danas”.
Slijedi moderna verzija zakletve koju je 1964. napisao dr. Louis Lasagna, tada profesor medicine na Univerzitetu Johns Hopkins:
Kunem se da ću ispuniti, koliko god mogu i po svom mišljenju, ovaj savez:
Poštovaću teško stečene naučne uspjehe onih ljekara čijim koracima koračam i rado ću podijeliti svoje znanje sa onima koji će ih slijediti. Primijenit ću, za dobrobit bolesnika, sve mjere (koje) su potrebne, izbjegavajući te dvostruke zamke pretjeranog liječenja i terapeutskog nihilizma. Zapamtit ću da postoji umjetnost u medicini kao i u nauci, i da toplina, simpatija i razumijevanje mogu nadjačati hirurški nož ili hemičarski lijek. Neću se stidjeti da kažem „ne znam“, niti ću propustiti da pozovem svoje kolege kada su vještine drugog potrebne za oporavak pacijenta. Ja ću poštovati privatnost svojih pacijenata, jer mi njihovi problemi nisu otkriveni da bi svijet mogao znati. Posebno moram pažljivo da gazim u pitanjima života i smrti. Ako mi je dato da spasim život, svaka čast. Ali možda je i u mojoj moći da oduzmem život; sa ovom strašnom odgovornošću moram se suočiti sa velikom poniznošću i sviješću o sopstvenoj slabosti. Iznad svega, ne smijem igrati na Boga. Upamtiću da ja ne liječim grafikon groznice, kancerogenu izraslinu, već bolesno ljudsko biće, čija bolest može uticati na nečiju porodicu i ekonomsku stabilnost. Moja odgovornost uključuje i ove povezane probleme, ako želim da se adekvatno brinem o bolesnima. Spriječit ću bolest kad god mogu, jer je prevencija poželjnija nego liječiti. Pamtit ću da ostajem član društva, sa posebnim obavezama prema svim svojim bližnjima, tim zdravim duhom i tijelom, kao i nemoćnima. Ako ne prekršim ovu zakletvu, neka uživam u životu i umjetnosti, poštovan dok sam živ i pamćen s ljubavlju nakon toga. Neka uvijek postupam tako da očuvam najbolje tradicije svog poziva i neka dugo doživljavam radost liječenja onih koji traže moju pomoć.
Prema članku BMJ-a iz 2016., neki doktori gledaju na izgovaranje zakletve kao na svečani obred prijelaza, dok se drugi ne mogu ni sjetiti da li su je položili. Neki smatraju da neki od originalnih tekstova zakletve — kao što je „Poštivat ću tajne koje su mi povjerene“ — još uvijek nude dobre savjete za moderne ljekare, dok drugi smatraju da je veliki dio zakletve irelevantan.
U tu svrhu, neki liječnici vjeruju da je zakletva jednostavno neadekvatna za rješavanje današnjih ekonomskih, političkih i društvenih izazova – na primjer, samoubistvo uz pomoć liječnika i druge prakse koje su bile nemogguće u Hipokratovo vrijeme. Međutim, liječnici i dalje drže svetinje njegovih principa: liječiti bolesne najbolje što mogu, čuvati ih od zla i nepravde, čuvati privatnost pacijenata i podučavati tajne medicine sljedeću generaciju.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
#related-news_1
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!