Sve je više sela u Bosni i Hercegovini koja ostaju pusta. Ona planinska, zima dodatno opustoši, jer pretežno staro stanovništvo, uglavnom zbog lakše dostupnosti zdravstvenih usluga, najhladnije mjesece provodi u nižim predjelima. Jedno od takvih sela je i selo Umoljani, gdje uprkos značajnom turističkom potencijalu i mogućnosti uspješnog bavljenja stočarstvom i poljoprivredom, tokom cijele godine stanuje tek oko sedmoro ljudi.
U selu Umoljani na Bjelašnici koje se nalazi na 1350 m nadmorske visine lakše se diše nego u nižim predjelima, ali se prema riječima rijetkih koji su u njemu ostali – teže, ili barem nerado živi. Legenda kaže da je Studeni potok ovdje nastao kada je aždaja pokušala progutati selo i njegove stanovnike. Molitvama je umoljeno da Aždaja bude skamenjena, ali stanovnike je progutao trend odlaska u grad i trend odlaska van BiH. Zime su u Umoljanima neumoljive pa ovdje tokom tog godišnjeg doba ostane tek nekoliko ljudi; većina koja ovdje boravi tokom toplijeg dijela godine, prezimi u Hadžićima.
Nazif Elezović, u novembru ostavlja selo, jer kad je pusto, kao što u Umoljanima zimi jeste, čovjeku je, veli, još hladnije.
“Ako bude života opet se vraćam u junu na svoje. Imam tri krave i oko njih se zabavljam. Nakosim ovdje sjeno i vozim ga u Hadžiće. preko zime sam dole zato što nema ovdje ljudi i s kime ću živjeti. Nije to nekadašnje vrijeme kada je bilo puno selo, kada se sjelilo jedan s drugim, sad imaš i televiziju, rasvjetu, kanalizaciju, ali nema onog života prijašnjeg nikako.”
Vejsil Bandić rođen je Umoljanima. Kaže nam da u ovom selu sve imaju, samo ljude nemaju.
“Imamo sve uslove života, samo nema ko da živi. Sada nema ni sedam stanovnika. Puno je ovo bilo omladine, djevojaka… svako je svakoga volio, ja nisam znao da se smije mrziti čovjek, a sada se čovjek prvo mrzi. Čovjek se nikada ovdje nije smio mrziti i ako mi je šta falilo, bio sam siguran u komšiju.”
Tog i takvog komšiluka odavno više nema, priča nam Vejsil. Sve se posljednjih decenija nekako izmijenilo. Nakon posljednjeg rata u BiH nije bilo lako vratiti se u Umoljane. “Sve u selu bilo je spaljeno”, prisjeća se Bandić, “samo je džamija ostala netaknuta”.
Džamija u Umoljanima, istorijski je objekat. U njoj je, prema podacima na zvaničnoj stranici Zemaljskog muzeja BiH, tokom 2. svjetskog rata, čuvana, i sačuvana sarajevska Hagada. U pojedinim izvorima je navedeno da je Hagada bila zakopana ispod praga Džamije. 2008. godine, džamija u Umoljanima proglašena je nacionalnim spomenikom BiH.
Svjetskom baštinom Unesco-a, proglašena je 2016. godine Nekropola Umoljani, koja se nalazi na listi 30 srednjovjekovnih nekropola stećaka.
Potencijala za razvoj turizma ima. Rijetki su ga i iskoristili.
Munib Fatić Muca i njegova porodica gradski život zamijenili su seoskim. Već deset godina se bave seoskim turizmom, i ne bi, kažu nam, ovu lokaciju mijenjali ni za jednu u gradu.
“Tokom cijele godine smo tu, objekat je tokom cijele godine otvoren, ovdje živimo, bavimo se ugostiteljstvom. Imamo odličnu posjećenost, ovo je jedna dobra priča. Moja generacija, a i mlađi, imaju šansu za biznis ovdje,” priča nam Munib.
Ipak, ovdje se dođe najčešće samo da se uživa u prečistom vahzduhu, zdravoj hrani i bajkovitom pogledu sa terase restorana. Legenda o aždaji koja je htjela progutati stanovništvo živi i danas i samo se rijetki, odvažnošću da se nastane u planini, bore da njem naum ne bude do kraja ostvaren.
