Petnaest kilometara od Trebinja teče rijeka s prirodnim bazenima, a mnogi za nju nisu ni čuli

Ono što tu rijeku izdvaja nije samo boja.

Sušica je planinska rijeka i ostaje hladna i u najtoplijim mjesecima, u kraju u kojem temperature ljeti redovno prelaze četrdeset stepeni.

To je i razlog zbog kojeg tamo dolaze ljudi. Za Trebinjce, koji imaju oko 260 sunčanih dana godišnje, ta rijeka je najbliže osvježenje koje ne traži odlazak na more.

Zašto je voda tako bistra

Objašnjenje je u tlu kroz koje protiče.

Istočna Hercegovina je krški kraj, dakle područje krečnjaka. Voda kroz taj kamen prolazi podzemno i pritom se filtrira, jer krečnjak zadržava sitne čestice.

Ono što izađe na površinu praktično je bez mulja i suspendovanih čestica.

Zbog toga se dno vidi i na većim dubinama, a sunčeva svjetlost prolazi kroz vodu i odbija se od svijetlog dna, što daje onu zelenkastu boju koja se opisuje kao smaragdna.

Ista pojava daje boju i drugim krškim rijekama u regiji.

Prirodni bazeni koje je napravila voda

Tok Sušice nije ujednačen.

Na više mjesta prekidaju ga kaskade i manji slapovi, a između njih voda je izdubila proširenja koja izgledaju kao bazeni.

Ta mjesta su mještani s vremenom pretvorili u kupališta. Najveće i najpoznatije zove se Jazina, a oko njega postoji i nekoliko manjih.

Niz tok postoji i uređeno mjesto za kampovanje.

Voda je bogata ribom, pa je rijeka poznata i među ribolovcima.

Dio toka kroz šumu, bez ijedne kuće

Sušica ne izgleda isto cijelim tokom.

Dijelovi se približavaju naseljima, dok se drugi provlače kroz gustu šumu, bez ijedne kuće na vidiku.

Upravo ti dijelovi su ono zbog čega se rijeka opisuje kao skrivena. Do njih se ne stiže usput, nego se mora skrenuti i tražiti.

Zanimljivo je da ni dužina rijeke nije pouzdano utvrđena. Riječ je o manjem vodotoku koji vijuga kroz krški teren, a takvi se u kršu teško mjere, jer dio toka često prolazi podzemno.

Most koji zovu rimskim

Na rijeci se nalazi i kameni most u selu Vučija, poznat kao Rimski most.

Naziv, međutim, nije precizan. Prema procjeni struke, most je vjerovatno sagrađen u trinaestom vijeku, dakle u srednjem vijeku, a ime je dobio po tome što stoji na trasi starog rimskog puta koji je vodio od Dubrovnika prema Crnoj Gori.

Građen je od tesanog kamena, s gornjim lukovima od sige, i stoji između dvije stijene.

Godine 2022. proglašen je nacionalnim spomenikom, ali je istom odlukom upisan i na listu ugroženih, zbog lošeg konstruktivnog stanja.

Grad s mirisom mora, bez mora

Trebinje je od Dubrovnika udaljeno tridesetak kilometara i po klimi je bliže primorju nego unutrašnjosti.

Široke ulice s platanima, kamene kuće i ritam života podsjećaju na obalne gradove, iako mora nema.

Prvi put se spominje u desetom vijeku, pod imenom Tribunija, a tada se nalazio na karavanskom putu koji je vodio iz Kotora i Dubrovnika prema Bosni.

Ono što susjedi ističu kao skrivenu tajnu za Trebinjce je obično ljetno popodne. Rijeka je tu oduvijek, a razlika je samo u tome što o njoj sada piše neko sa strane.