Duži ostanak u školi ne samo da omogućava bolje obrazovanje već znači i veću vjerojatnost da ćete živjeti dulje zbog manjeg trošenja stanica. Tako barem sugerira nova analiza podataka s uzorkom od 3101 osoba kroz čak tri generacije.

Općenito govoreći, više godina obrazovanja znači dulji život, ali još uvijek se pokušava shvatiti zašto. Stručnjaci iz SAD-a, Norveške i Ujedinjenog Kraljevstva zbog toga su htjeli pobliže promotriti odnos između školovanja i zdravlja.

Iako je općenito prihvaćeno da, u pravilu, bolje kvalifikacije znače bolji posao i više novca – što onda znači bolji pristup zdravstvenoj skrbi i prilikama za zdraviji život – ovo novo istraživanje sugerira da će na staničnoj razini naša tijela vjerojatno stariti sporije ako provodimo više vremena u školi.

“Već dugo znamo da ljudi s višim stupnjem obrazovanja imaju tendenciju živjeti dulje”, kazao je za Science Alert epidemiolog Daniel Belsky sa Sveučilišta Columbia i dodaje:

“Ali, postoji hrpa izazova u otkrivanju kako se to događa i, kritično, hoće li intervencije za promicanje obrazovnih postignuća doprinijeti zdravoj dugovječnosti.”

Dodatne dvije godine školovanja izjednačene su s prosječno dva do tri posto sporijim starenjem, pokazala je analiza. Podaci su preuzeti iz Framingham Heart Study, istraživačkog projekta koji je pratio podatke prikupljene 1948. do danas, a odnosi se na veću skupinu ljudi, njihovu djecu i unuke.

Istraživači su koristili algoritam epigenetskog sata na podacima, osmišljen za mjerenje biološke starosti pomoću markera u DNK. Kada znanstvenici govore o bržem biološkom starenju, ne radi se o tome da naši rođendani dolaze brže – već o tome da naše stanice ranije pokazuju štetu.

Kroz unakrsne reference između braće i sestara te između djece i njihovih roditelja, istraživači su uspjeli izolirati učinke obrazovanja, do neke mjere. Ovo je prvi put da su obrazovanje i biološko starenje povezani na ovaj način.

“Ključna zabuna u ovakvim studijama je da ljudi s različitim razinama obrazovanja obično dolaze iz obitelji s različitim obrazovanjem i različitim razinama drugih resursa”, rekla je epidemiologinja Gloria Graf sa Sveučilišta Columbia.

Kako bi umanjili ove nedoumice, promatrali su “obrazovnu mobilnost”, odnosno, koliko je obrazovanje netko postigao u usporedbi s roditeljima, braćom i sestrama. Ova je metoda pomogla objasniti razlike unutar obitelji kako bi se točnije utvrdilo kako obrazovanje utječe na starenje i dugovječnost.

“Otkrili smo da je uzlazna obrazovna mobilnost povezana sa sporijim tempom starenja i smanjenim rizikom od smrti”, istaknula je Graf.

Pitanje zašto se to točno događa nije obrađeno u studiji. Svakako je moguće da su razlozi isti kao i oni koji povezuju visoko obrazovanje s duljim životom – mogućnost priuštiti bolju zdravstvenu skrb i pristup zdravijem načinu života.

Dio razloga za studiju bio je ispitati dobrobiti promicanja daljnjeg obrazovanja i istražiti načine mjerenja njegovog uspjeha u smislu da nas dulje održi zdravima – u čemu ovi biološki markeri starenja sada mogu pomoći.

Međutim, bit će potrebno više istraživanja da bi se sa sigurnošću znalo kako udruženje funkcionira. Niz drugih čimbenika, uključujući siromaštvo u djetinjstvu, vjerojatno će utjecati na smrtnost i na to koliko dugo netko provede u školi.

“U konačnici, potrebni su eksperimentalni dokazi kako bi se potvrdili naši nalazi”, zaključuje Belsky.