Da li često sanjarite? Da li ste često tromi i imate tendenciju da se lako isključite kada radite neki zadatak? Možda imate sindrom kognitivne isključenosti, ili CDS.
CDS su prvi opisali psiholozi 1960-ih i 1970-ih godina kada su primijetili da neki ljudi pokazuju ove osobine upornije od drugih. Ali zašto se to smatra sindromom, a ne samo čudnom osobinom ličnosti?
Razlika leži u učinku. Za osobe s CDS-om, njihovo ponašanje značajno ometa njihov svakodnevni život, akademske rezultate i socijalne interakcije, piše Science Alert.
Iako svi povremeno sanjare, osobe s CDS-om teško ostaju fokusirane na zadatke duže vrijeme. Ovo nije samo pitanje nepažnje ili lijenosti, CDS je uporan obrazac koji može ometati sposobnost osobe da uspije u raznim oblastima života.
Za razliku od poremećaja pažnje s hiperaktivnošću (ADHD), koji uključuje hiperaktivnost i impulzivnost, CDS se odlikuje “sporim kognitivnim tempom” – ranijim nazivom za ovo stanje.
Stanje nije priznato kao poseban “poremećaj pažnje” u Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih poremećaja, standardnoj klasifikaciji mentalnih poremećaja koju koriste profesionalci u SAD-u.
Međutim, rastuće tijelo istraživanja sugerira da zaslužuje više pažnje i da bi se trebalo razmatrati odvojeno od ADHD-a.
Jedan način da se posmatraju ova dva poremećaja je: ako osoba ima ADHD, može se fokusirati na nešto, ali će vjerovatno biti ometena i prebaciti svoj fokus na nešto drugo. Ako osoba ima CDS, nije u stanju da se fokusira uopšte.
Kako prepoznati CDS?
Dijagnoza je teška jer nema službenih kriterija. Međutim, neki psiholozi koriste kombinaciju upitnika i posmatranja ponašanja kako bi procijenili simptome poput čestog sanjarenja, mentalne maglovitosti i sporosti u obradi informacija.
Roditelji i nastavnici često prijavljuju ovo ponašanje kod djece koja izgledaju “odsutno” ili kojima treba duže da odgovore na pitanja i završe zadatke.
Sporost u obradi informacija znači da ljudima treba duže da prime informacije, shvate ih i odgovore.
Na primjer, u školi učeniku sa sporom obradom informacija može trebati duže da odgovori na pitanje ili završi zadatak jer mu treba više vremena da razumije materijal i promisli o svom odgovoru.
Ovo nije zbog nedostatka inteligencije ili truda – njihov mozak jednostavno obrađuje informacije sporijim tempom.
Podrška i tretman za CDS još uvijek se razvijaju. Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT) se često koristi kako bi pomogla ljudima da razviju bolje načine suočavanja i poboljšaju svoj fokus.
Neki istraživači istražuju upotrebu stimulativnih lijekova, sličnih onima koji se koriste za ADHD, ali dokazi su još uvijek neuvjerljivi.
Preporučuju se i promjene životnog stila, kao što je stabilnija rutina spavanja i redovno vježbanje, kako bi se pomogli u upravljanju simptomima.
Nedostatak svjesnosti
Jedna od najvećih poteškoća je nedostatak svjetnosti. Mnogi ljudi, uključujući i neke zdravstvene radnike, mogu odbaciti CDS kao običnu lijenost ili nedostatak truda. Ova stigma može spriječiti ljude da potraže pomoć i dobiju potrebnu podršku.
Unatoč nedostatku službenog priznanja, procjenjuje se da CDS može utjecati na značajan dio populacije. Studije sugeriraju da bi mogao biti jednako čest kao ADHD, koji pogađa oko 5%-7% djece. Ovo ukazuje na to da bi značajan broj ljudi mogao imati simptome CDS-a a da to ni ne zna.
Razumijevanje CDS-a je ključno jer može pomoći onima koji su pogođeni da dobiju potrebnu podršku.
Prepoznavanjem da ponašanje vezano za CDS nije samo čudna osobina – ili pokušaj da se pokaže da vam nije stalo – nego potencijalni pokazatelji šireg problema, možemo bolje podržati ljude u upravljanju njihovim simptomima i poboljšanju kvalitete života.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!