Primjer lažnog sjećanja je vjerovanje da ste upalili mašinu za veš prije nego što ste otišli ​​na posao, da biste kasnije došli kući i shvatili da niste.

Primjer lažnog sjećanja je vjerovanje da ste upalili mašinu za veš prije nego što ste otišli ​​na posao, da biste kasnije došli kući i shvatili da niste.

Još jedan primjer lažnog sjećanja je vjerovanje da ste kažnjeni zato što niste oprali sudove prvi put kada ste imali 12 godina, ali vaša majka vam kaže da ste kažnjeni zato što ste bili grubi prema njoj – i to ne prvi put.

Većina lažnih sjećanja nije zlonamjerna ili čak svjesno konstruisana da nekoga povredi. To su uglavnom pomjeranja ili rekonstrukcije sjećanja koja nisu u potpunosti ili uopšte usklađena sa stvarnim događajima.

Međutim, neka lažna sjećanja mogu imati značajne posljedice, pa i one u sudskim postupcima kada mogu nekoga pogrešno osuditi ili dovesti do toga da neko bude pogrešno osuđen, piše Živim.

Kako se stvaraju lažna sjećanja

Memorija je veoma složena. Iako ste možda mislili na pamćenje kao na neku vrstu crnog ili bijelog elementa, ono je u stvari veoma podložno promjenama, fleksibilno i često nepouzdano.

Događaji se, dok spavamo, premještaju iz privremene (kratkoročne) memorije u trajnu memoriju u našem mozgu.

Međutim, ova tranzicija nije apsolutna. Prilikom preseljenja neki memorijski elementi se mogu izgubiti i tu zapravo počinje stvaranje lažnih sjećanja.

Implantacija lažnih sjećanja

Lažna sjećanja se stvaraju na nekoliko načina, od kojih svaki utiče na to šta se mijenja u memoriji ili kako se čuva.

Može biti prilično teško shvatiti koji od ovih problema prouzrokuje vaše lažno pamćenje, ali svest o tome kako se javljaju može vam pomoći da shvatite zašto su lažna sjećanja zapravo tako česta.

Prijedlog

Sugestija ima veliku moć, tako da možete stvoriti lažno pamćenje na nečiji nagovor ili zbog pitanja koje vam neko postavi.

Na primijer, neko bi vas mogao pitati da li je pljačkaš banke nosio crvenu masku. Odgovorite potvrdno, pa se brzo ispravite i kažete da je maska bila crna.

U stvarnosti, razbojnik uopšte nije imao masku, već sugestiju da je „usadio“ sjećanje koje nije stvarno.

Dezinformacije

Možete biti preplavljeni netačnim ili lažnim informacijama o događaju i biti uvjereni da se to zaista dogodilo. Na osnovu toga možete kreirati novu uspomenu ili kombinovati stvarna sjećanja sa lažnim.

Netačna percepcija

Vaš mozak je kao kompjuter i skladišti sve što stavite u njega. Ako mu date pogrešne informacije, on će ih sačuvati. Sve rupe u vašoj priči mogu se kasnije popuniti nekim detaljima koje ste sami napravili.

Pogrešno tumačenje

U svom sjećanju možete kombinovati elemente različitih događaja u jedan događaj. Kada se sjetite tog sećanja, sjećate se događaja koji su se desili, ali vremenska linija će biti iskrivljena ili nejasna jer sada kombinacija događaja u vašem umu čini jedno zajedničko sjećanje.

Emocije

Emocije povezane sa trenutkom mogu imati značajan uticaj na to kako i šta se čuva kao memorija. Nedavna istraživanja su pokazala da negativne emocije dovode do više lažnih sjećanja nego pozitivnih ili neutralnih emocija.

Šta je sindrom lažne memorije

Terapijski oporavak pamćenja je kontroverzna tema. Psihoterapeutske tehnike kao što su hipnoza i vođena meditacija korišćene su kao metode koje pomažu ljudima da pronađu svoja potisnuta sjećanja. Ova sjećanja su često traumatična, kao što je slučaj sa zlostavljanjem djece ili seksualnim zlostavljanjem.

Oni mogu biti direktno povezani sa ponašanjem osobe u sadašnjem vremenu i mogu uticati na identitet i odnose sa drugima. To se naziva sindrom lažnog pamćenja ili stvaranje realnosti oko sjećanja koje nije istinito.

Nijedna tehnika ne može odrediti vrijednost ovih sjećanja, a nauka još uvijek nema načina da dokaže da li je sačuvana memorija istinita ili lažna u odsustvu nezavisnih dokaza. Zbog toga je za sada praksa oporavka memorije veoma sporna metoda.

Ko je skloniji lažnim sjećanjima

Pamćenje nije trajno, već je savitljivo i podložno stalnim promenama. Određeni ljudi ili događaji mogu dovesti do toga da stvorite lažno sećanje.

Očevici

Ako ste bili svjedok krivičnog djela ili saobraćajne nesreće, vaše svjedočenje je veoma važno, ali nije odlučujuće. To je zato što stručnjaci i predstavnici zakona i policije znaju da se sjećanja i prisjećani događaji u sjećanju mijenjaju, bilo zbog neke sugestije ili jednostavno zbog protoka vremena.

Svaka rupa u događaju može biti popunjena vašim sopstvenim „kreacijama“ sjećanja, što onda pouzdano podsjećanje i svjedočenje pretvara u nepouzdano ili lažno.

Trauma

Istraživanja sugerišu da ljudi koji imaju istoriju traumatskih iskustava, depresije ili stresa mogu da budu skloniji stvaranju lažnog sjećanja nego oni sa pozitivnom ili neutralnom životnom pričom.

Opsesivno kompulzivni poremećaj

Ljudi sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem mogu imati deficite pamćenja ili nisko povjerenje u sopstveno pamćenje. Oni su skloniji stvaranju lažnih sjećanja jer ne vjeruju sopstvenim sjećanjima.

Ovo često dovodi do ponavljajućeg ili kompulzivnog ponašanja povezanog sa poremećajem.

Starenje

Kako vi i vaše pamćenje starite, detalji pojedinačnih sjećanje mogu da budu izgubljeni. Suština sjećanja postaje jača, dok detalji vremenom blijede.

Na primjer, možete da se sjetite da ste bili na plaži na medenom mjesecu, ali se ne sjećate imena hotela, kakvo je vrijeme bilo, a možda ni grada u kom ste bili.

Šta učiniti sa lažnim sjećanjem

Jedini odgovor na lažna sjećanja ili jedina terapija je nezavisni dokaz koji podržava ili opovrgava vaša sjećanja.

Istina je da lažna sjećanja mogu izgledati sasvim stvarna, pa čak i veoma emotivna. I vaše povjerenje u njih čini ih još „opipljivijim“, ali to ne garantuje autentičnost.

Isto tako, prisustvo lažnih sjećanja ne znači da su loša ili da ste razvili poremećaj pamćenja, kao što je demencija ili Alchajmerova bolest. U svakom slučaju, lažna sjećanja su prirodna nuspojava činjenice da smo ljudska bića i da nemamo neuništivo pamćenje, prenosi Slobodna Dalmacija.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad