Šuša je, zapravo, naziv za brava ili goveče bez rogova, a pogrdno se tom rriječi imenuje i nesposobna, bezvrijedna osoba, osoba bez imalo ugleda, ništarija - navodi Rječnik Matice srpske.

Kako prenosi Instagram profil „Poreklo_reci“ naziv šuša dobili smo od pridjeva šut u značenju koji je bez rogova, pa nam je tako poznat i izraz šut s rogatim (ne može se bosti, biti) u značenju goloruk i nemoćan ne može protiv jačeg.

Dakle, šut, ili onaj bez rogova, jeste nemoćan, što znači da su životinje bez rogova viđene kao slabe, nemoćne, lišene snage i potencije koju im pružaju rogovi upravo kao simbol moći i energije kod životinja.

Dragana Mršević Radović u svojoj knjizi „Frazeologija i nacionalna kultura“ podsjeća na to da su sličnog značenja i deminutivi šuška („brbljiva i jezičava žena i malen, neugledan, neznatan čovjek“) i šušica („sirotinja, čovjek male vrijednosti, tjelesno slab i bolestan čovjek“), kao i frazeologizam ,,šuša i grmuša” („neko ili nešto bez vrijednosti“) ili „svaka šuša i maruša“ u značenju svakojaki ljudi, ološ: ,,Oko nas se skupila svaka šuša i maruša.” (izvorno ptica koja krešti, šojka).

Izraz svaka šuša koristi se i u književnosti. Tako kod u Pokondirenoj tikvi J.S. Popovića Fema kaže:

„Obično se nosi krst na vratu, ali ja sam naručila zvijezdu; to je lepše, a i ne nosi svaka šuša. Šta ti se čini, Ančicken?”

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad