Naučnici su probali da odgonetnu zašto se većina astronauta iz svemirskih misija vraća s oštećenim vidom.

Da bismo znali da li možemo da preživimo na nekoj drugoj planeti, moramo da se pozabavimo otkrivanjem reakcije našeg tIJela u nultoj gravitaciji, a pravi odgovor mogu da nam daju astronauti, piše National Geographic.

Naučnici su na godišnjem skupu Društva za radiologiju Sjeverne Amerike odgovorili na pitanje zašto se većina astronauta, koja je u ekspedicije otišla sa savršenim vidom, na Zemlju vraća s blagim oštećenjem vida. Oni su ovaj fenomen pogoršanja vida uslijed intrakranijalnog pritiska u glavi nazvali VIIP.

Međutim, da li je zaista problem u cerebrospinalnoj tečnosti koja je zadužena za normalno i zdravo funkcionisanje mozga i kičmenog stuba ili je ključna stvar u nečem drugom?

Nakon upoređivanja rendgenskih snimaka, došlo se do zaključka koji je otklonio sve sumnje, a to je da je za oštećenje vida kriv vremenski period koji astronaut provede u svemiru.

Snimci jasno pokazuju da su astronautima koji borave dugo u svemiru oči mnogo više spljoštene, optički nervi su više natečeni i što je interesantno cerebrospinalna tečnost povećana je u očnoj duplji i dijelu mozga koji je zadužen za stvaranje iste.

To znači da je sa povećanjem cerebrospinalne tečnosti veća vjerovatnoća da će se astronaut na Zemlju vratiti sa lošijim vidom.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.