Dio lobanje pronađen u spilji na sjeveru Izraela bacio je svjetlo na važnu prekretnicu u ranoj čovjekovoj historiji kad je vrsta tek kretala iz Afrike u naseljavanje drugih dijelova svijeta i susrela se s čovjekovim bliskim rođakom neandertalcem.

U spilji Manot u zapadnoj Galileji iskopan je gornji dio lobanje, bez lica i čeljusti, za koji naučnici tvrde da je star oko 55 hiljada godina.

Istraživači tvrde da osobine lobanje upućuju na to da je taj pojedinac bio u bliskom srodstvu s prvom populacijom homo sapiensa koja će poslije kolonizirati Evropu. Lobanja pruža i prvi dokaz da je homo sapiens živio u toj regiji istovremeno s neandertalcem, našim najbližim, a izumrlim srodnikom.

Antropolog sa Univerziteta u Tel Avivu Israel Hershkovitz, koji je vodio studiju objavljenu u časopisu Nature, nazvao je tu lobanju “važnim djelićem slagalice u velikoj priči čovjekove evolucije”.

Prijašnji genetski dokazi pretpostavljali su da se naša vrsta križala s neandertalcem otprilike u vrijeme iz kojega potječe i lobanja. Zato i svi ljudi euroazijskoga porijekla još nose malu količinu neandertalčevog DNA.

“Ovo je prvi izravni fosilni dokaz da su moderni čovjek i neandertalac istovremeno živjeli na istome području”, rekao je paleontolog Bruce Latimer sa sveučilišta Case Western Reserve u Clevelandu.

“Istodobno postojanje tih dviju populacija na malenome geografskom području, i to baš u vrijeme u kojem genetski modeli pretpostavljaju njihovo križanje, daje naslutiti da se križanje vjerovatno događalo u području Levanta”, rekao je Hershkovitz.