Maske možda daju ljudima imunitet na COVID-19 i možda utječu na to da oni koji ih imaju i nose - imaju i manje ozbiljnu kliničku sliku čak i kada obole. Ovo mišljenje objavljeno je u uglednom naučnom časopisu New England Journal of Medicine, a napisali su ga infektologinja Monica Gandhi iz Opće bolnice San Francisco i epidemiolog George Rutherford s Univerziteta Kalifornija San Francisco.

Stručnjaci širom svijeta pozivaju na nošenje maski u periodu pandemije jer one reduciraju rizik infekcije novim koronavirusom, međutim, trebalo bi ispitati i teze kako postoji i indirektna korist od nošenja maski. 

Za VOA piše Jelena Kalinić.

U svom komentaru, Gandhi i Rutherford objašnjavaju kako ozbiljnost kliničke slike ovisi o nekoliko faktora, a jedan od njih je i količina virusa kojom je neka osoba inficirana, odnosno „virusno opterećenje“. Maske dokazano smanjuju količinu virusa koji se potencijalno može širiti s inficiranih osoba, te na taj način univerzalno nošenja maski smanjuje i količinu virusa koja dopire do neinficiranih.

Međutim, ako mala količina virusa, koja nije „blokirana“ maskom dođe u organizam zdrave osobe, prema ovim autorima, postoji mogućnost da se događa „variolacija“, odnosno imunizacija osobe s tom malom količinom virusa, koja ne izaziva ozbiljnu kliničku sliku, ali pobudi imuni odgovor. Variolacija je termin iz vremena velikih boginja, a predstavlja jedan od prvih vidova imunizacije.

“Nama infektolozima je odavno poznato da djeca koja su se slobodno igrala u prirodi i na dječijim igralištima u vrijeme prije otkrića vakcine protiv poliomielitisa bili su manje izloženi rizicima oboljevanja od ove bolesti, a u slučaju pojave oboljenja, kliničke slike, kod te djece su bile lakše. U isto vrijeme uočeno je da su “djeca iz sterilnih uvjeta življenja”, kada dođu u kontakt sa virusom poliomielitisa češće obolijevaju, a kliničke slike su, također, ozbiljnije“, objašnjava Bakir Nakaš, infektolog u penziji.

Zapravo, na ovoj logici se zasnivaju i same vakcine – pomoću oslabljenog, inaktiviranog uzročnika ili samo nekog njegovog dijela, mi možemo „alarmirati“ organizam da stvara odbranu, a pri tome organizam nije izložen destruktivnoj i opasnoj količini divljeg virusa.

„Ovo ranije iskustvo koje je, dokazano, bilo djelotvorno u vremenu dok nismo imali vakcinu protiv poliomielitisa, daje mi za pravo da ovu hipotezu “vakcinacije sa maskama” u slučaju koronavirusne infekcije prihvatim kao potencijalno tačnu, za koju bi u narednom periodu bilo potrebno potvrditi dokazima u svakodnevnoj praksi“, dodaje Nakaš.

Iako ovo mišljenje još nije dokazano, ono ima svoju unutrašnju logiku i budi nadu da ipak nismo sasvim bespomoćni u ovoj pandemiji. Također, ono potencira važnost toga da što više članova neke zajednice nosi maske u svrhu kontrole širenja uzročnika, ali i količine virusa koji se oslobađa.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad