Što se više bližimo realizaciji cjepiva protiv novog koronavirusa, očekivano sve je više dezinformacija i glasnog otpora ljudi koji se generalno protive cijepljenju. Stručna analiza pokazuje da pokreti protiv cijepljenja prilično lako privlače nove istomišljenike, ali i da mehanizmi i retorika kojima se koriste, u osnovi imaju iste ili slične podloge već više od sto godina.

Paula Larsson, povjesničarka znanosti, medicine i tehnologije sa Sveučilišta Oxford, otkriva da je istražujući povijest cjepiva kod protivnika cijepljenja pronašla konstantu u upotrebi sad već standardnih strategija. Premda je taj uzorak teško primijetiti samo u modernom kontekstu, promatranje povijesti epidemija i dezinformacija otkriva i današnje strategije protivnika cijepljenja, piše Larsson za CNN.

Kao jedan od najboljih primjera navodi pamflet objavljen 1885. za vrijeme epidemije boginja u Montrealu. Više od sto godina kasnije imamo sreću živjeti u svijetu u kojem su zahvaljujući cjepivu boginje iskorijenjene. No, u prošlosti se i to cjepivo dovodilo u pitanje unatoč brojnim jasnim dokazima da pomaže.

Pamflet je 1885. u Montrealu objavio liječnik dr. Alexander M. Ross, tada vodeći protivnik cijepljenja. Ross je u njemu naglasio da se uvođenjem zdravstvenih mjera želi nametnuti autoritet i steći neku osobnu dobit ili slavu. Sebe je oslikao kao heroja, “jedinog liječnika koji se usudio propitivati cjepivo”. Unatoč tome, otkriveno je da se sam Ross cijepio tijekom epidemije o čemu su tadašnje novine izvještavale.

Njegov pamflet može poslužiti kao jasna ilustracija strategije kojom se koriste protivnici cijepljenja, tada i danas. Argumenti nisu novi i nisu se puno promijenili tijekom vremena. Paula Larsson ističe da prepoznavanje te retorike može pomoći današnjoj borbi protiv dezinformacija.

Umanjivanje prijetnje bolesti

Ross je u 19. stoljeću umanjivao opasnost velikih boginja. Unatoč činjenici što je smrtnost bila od 30 do 40 posto te zaraznosti bolesti, protivnici cijepljenja su tvrdili da su boginje slabašna prijetnja populaciji. Borbu protiv bolesti nazivali su “bezumnom panikom” koju uzrokuju zdravstveni stručnjaci tvrdeći da boginje nisu epidemija te da je zabilježeno tek nekoliko slučajeva.

Službene brojke govorile su suprotno. Zaraza je porasla na 9.600 prijavljenih slučajeva i 3.234 smrtnih slučajeva što je oko dva posto tadašnje populacije Montreala. Dodantih 10.000 slučajeva zabilježeno je u kanadskom Quebecu iako se stručnjaci slažu da je sigurno bilo i više slučajeva, nezabilježenih.

Umanjivanje prijetnje je uobičajena taktika koja se koristi i u suvremenim raspravama. Mnogi koji se prrotive cjepivima, tvrde da su ona opasnija od same bolesti.

Preuveličavanje rizika

Dok je većina modernih argumenata bazirana na lažnoj tvrdnji da cjepiva uzrokuju autizam, ranije su tvrdili da cjepivo protiv boginja uzrokuje čitav niz bolesti, od samih boginja do sifilisa, tifusa, tuberkuloze, kolere i trovanja krvi.

Nisu te tvrdnje uvijek bile bez osnove, no rizik od drugih bolesti je preuveličavan. Zbog tada loše higijene i liječenja zabilježen je određen broj prijenosa sekundarne bolesti. Liječnici su tada ponekad koristili isti instrument za cijepljenje više pacijenata pa prijenos zaraze nije bio neobičan. S obzirom na to da tad nije bilo jasnih i općih higijenskih smjernica niti sterilizacije medicinskih instrumenata, prijenos sekundarnih infekcija se često događao.

Upravo se nakon toga razvila rasprava o sekundarnim infekcijama koja je na koncu dovela do standarda u postupanju s cjepivom, no isto je tako stvorila sumnju da je krivo – cjepivo, što se povlači do danas.

Cjepivo je dio veće teorije zavjere

Ross je u svojem pamfletu bio vrlo jasan o ulozi medija i medicinskih stručnjaka. Po njegovom, oni su širili strah od infekcije, a sve je to bio dio “velike kampanje za skupljanje novaca”. Baš kao i danas, epidemija je stvorila mogućnosti istraživanja na polju medicine. Međutim, to je oslikavano kao neetično iskorištavanje siromašnih, a ne kao napor u borbi protiv patnje i smrti tisuće ljudi.

Osim toga, javne zdravstvene mjere tumačene su kao napad na osobna prava i slobode i prelaženje ovlasti.

Korištenje sumnjivih autoriteta za opravdanje stavova

Kao što je studija Andrewa Wakefielda, koji je tvrdio da cjepivo uzrokuje autizam, odbačena kao nerelevantna i lažna, a ljudi se još uvijek pozivaju na tu studiju, i u prošlosti su protivnici cjepiva promovirali “stručnjake” koji podržavaju njihov narativ. Ako nisu imali argumente s druge strane, onda bi cjepivo jednostavno proglašavali “prljavom i vražjom” praksom.

Iako je medicinska zajednica već puno puta odbacila te optužbe, ipak se uvijek stvori određena sljedba koja će još dugo slijepo vjerovati u ono što želi.

Uvijek je bilo osoba koje će pokušati profitirati na zdravstvenim krizama, ističe Paula Larsson, a u dobu digitalnih medija te strategije i dezinformacije su još dostupnije. Stoga ne treba čuditi da, što se više približavamo cjepivu protiv koronavirusa, sve glasnije čujemo i protivnike cijepljenja.

No, otkrivanje uzoraka otpora koji se ponavljaju kroz prošlost, može pomoći da naučimo nešto o borbi s lažnim informacijama u budućnosti.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad