Svi smo bili u toj situaciji: popravljate neki predmet i ispadne vam jedan od alata koji ste ponijeli, a koji trenutno nije u upotrebi. Ponekad je to cijela torba s alatom. Za većinu nas, međutim, glavna opasnost je gravitacija koja uzrokuje da nam taj predmet nasilno sleti na nožni prst. Stvari su teže ako ste u mikrogravitaciji, a još nezgodnije kada hiljade ljudi širom svijeta gledaju uživo.

To je, nažalost, bila sudbina Jasmina Moghbelija i Lorala O'Hare, koji su 1. novembra bili u misiji izvan Međunarodne svemirske postaje (ISS). Dvojica astronauta nisu bili prvi koji su izbacili objekte u orbitu, a gotovo je sigurno da su neće biti posljednji, ali bi vjerovatno radije imali natučene noge, barem dok se ne izračuna orbita izgubljenog alata.

Astronauti su bili obučeni i nalazili su se izvan Međunarodne svemirske stanice dok su pokušavali zamijeniti pokvareni ležajni sklop koji je dio solarnog niza postaje. Solarni paneli u svemiru ne moraju brinuti o oblacima ili atmosferskim smetnjama, noći su kratke, ali potreba za usmjeravanjem prema Suncu jednako je ključna kao i na Zemlji – a znatno teža.

Šta su popravljali?

Okretni ležaj je jedan od 12 na ISS-ovom solarnom alfa rotirajućem zglobu koji drži panele u praćenju Sunca. Dok je radio na njegovoj zamjeni, jednom od astronauta je ispala torba s alatom. NASA je pristojno izbjegla imenovati koji je astronaut odgovoran.

Srećom, nijedan od izgubljenih alata nije bio potreban za ostatak misije, a blog ISS-a izvještava: “Kontrola misije rekla je posadi postaje da solarni niz dobro funkcionira nakon zamjene ležaja.”

Svaki predmet izgubljen u niskoj Zemljinoj orbiti postaje potencijalna opasnost ako naiđe na nešto što se kreće na dovoljno različitoj orbiti da ima velike relativne brzine. Kamere su uhvatile torbu dok se udaljavala od ISS-a, a analiza putanje od strane Kontrole misije pokazala je da je prijetnja bila dovoljno mala da ne zahtijeva nikakvu akciju. To zapravo i nije iznenađujuće – jedna torba s alatom – puno je manja vjerovatnost da će uzrokovati štetu od dijelova raznesenog satelita, osobito zato što, za razliku od satelitskog otpada, na torbi nije bila primijenjena nikakva sila. Torba je čak ušla u katalog poznatih umjetnih objekata u svemiru.

Može se činiti da je teško ispustiti nešto u mikrogravitaciji. Uostalom, počinje s gotovo identičnom orbitom svemirske postaje i samog astronauta. Gravitacija djeluje na sve njih na isti način, tako da to nije kao objekt koji je ispustio radnik na visoku platformu i koji ubrzava. Međutim, svemirska odijela imaju dug put za jednostavnost rada, a svemirske šetnje su iscrpljujuće. Kao što je posada Apolla 17 zamijetila, čak i na površini Mjeseca, kombinacija stvara mnogo grešaka i previše je lako gurnuti objekt koji ste upravo pustili u pogrešnom smjeru.

Srećom, postoji mala količina atmosferskog otpora na visini ISS-a, a objekti koji iskliznu iz ruku astronauta često završe na orbitama koje ih odvedu na niže visine, a time i veći otpor, barem dio puta.

Ako se pitate zašto ljudi nisu više zabrinuti zbog ovakvih ispuštenih predmeta, to je zato što se vjeruje da u svemiru postoji više od 100.000 komada satelitskog i drugog ljudskog otpada. Da bi se istaknulo, nešto mora biti posebno veliko ili putovati opasnom orbitom.

Moghbeli i O'Hara također su uspjeli pomaknuti kabel koji je utjecao na jednu od vanjskih kamera ISS-a i pripremiti uvjete za ugradnju buduće solarne mreže. Međutim, dodatni planovi za uklanjanje komunikacijske kutije tijekom svemirske šetnje odgođeni su za neko drugo vrijeme, piše IFLScience.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad