Jedino more na Zemlji koje nema obalu i kopno - i ključno je za Zemljinu klimu

U prostranstvu sjevernog Atlantika leži jedinstvena regija poznata kao Sargaško more, jedino more na Zemlji bez obale. Nova studija, objavljena u časopisu Frontiers in Marine Science, istražuje neobične karakteristike i vitalni ekološki značaj ove mirne, plutajuće zone kojom dominiraju morske alge. Iako ovo "bezobalno" more može izgledati prazno, ono krije izvanredan svijet morskog života i igra ključnu ulogu u Zemljinoj klimi.

Nema obale, nema kopna

Sargaško more je drugačije od bilo kojeg drugog vodenog tijela na planeti. Smještena otprilike 950 kilometara istočno od Floride u sjevernom Atlantskom okeanu, ova regija je u potpunosti okružena jakim okeanskim strujama, ali nema obala ni ostrva. Mirna površina mora u kontrastu je sa snažnim, vrtložnim vodama sjevernoatlantskog suptropskog vrtloga, masivnog sistema struja koje cirkulišu površinske vode okeana. Unutar ove petlje, Sargaško more je mirno područje okruženo turbulencijom, okeanskom anomalijom koja je vijekovima fascinirala mornare i naučnike.

Mornari su se prvi put susreli sa Sargaškim morem mnogo prije doba satelita i moderne navigacije. Kristofor Kolumbo, tokom svog putovanja 1492. godine, poznato se bojao da će se "zamiriti" u regiji, primjećujući jezivu mirnoću vode. U to vrijeme, mornari nisu shvatali da ispod mirne površine djeluju snažne struje. Ova paradoksalna mirnoća, u kombinaciji sa čistom vodom, jedna je od mnogih misterija koje čine Sargaško more tako intrigantnim.

Plutajuća šuma prirode

Jedna od najupečatljivijih karakteristika Sargaškog mora je obilje Sargassuma, vrste morskih algi koje plutaju u velikim slojevima po površini. Za razliku od većine morskih algi, Sargassum pluta na vodi, zahvaljujući malim mjehurićima ispunjenim plinom koji ga održavaju na površini. Ovi plutajući slojevi formiraju opsežno "stanište" za brojne morske vrste. Morske alge pružaju sklonište, hranu i zaštitu mnogim stvorenjima koja bi inače bila izložena predatorima na otvorenom okeanu.

Sargaške prostirke vrve životom. Škampi, mali rakovi i mlade ribe pronalaze utočište među plutajućom vegetacijom, dok veći grabežljivci poput morskih pasa stjenki koriste rubove prostirki za lov. Ove prostirke također podržavaju mnoštvo vrsta beskičmenjaka, koji se cijeli život drže morskih algi, fenomen koji ilustruje međusobnu povezanost morskih ekosistema. U stvari, istraživači su identificirali preko 100 vrsta beskičmenjaka koji žive na Sargaškom moru, što ga čini ključnom komponentom biološke raznolikosti okeana.

Ključno mjesto za razmnožavanje jegulja

Među najznačajnijim morskim stvorenjima povezanim sa Sargaškim morem su evropske i američke jegulje. Ove vrste započinju svoj život kao prozirne larve ispod morskih algi. Kako rastu, prate okeanske struje - prema istoku ili zapadu, ovisno o vrsti - sve dok konačno ne uđu u rijeke koje se mogu protezati sve do Indiane. Nakon što provedu decenije u slatkoj vodi, ove jegulje se vraćaju u Sargaško more kako bi se mrijestile i uginule, završavajući izvanredan životni ciklus.

Sposobnost jegulja da se kreću na tako velikim udaljenostima i vrate se u istu regiju Sargaškog mora, uprkos nedostatku očiglednih orijentira, ostaje jedna od velikih misterija životinjskog carstva. Istraživači još uvijek rade na tome da shvate kako ove jegulje, i druge vrste, mogu tako precizno navigirati preko prostranog, bezličnog okeana. Njihov povratak u Sargaško more radi mriješćenja svjedoči o jedinstvenoj ekološkoj funkciji ovog "bezobalnog" mora.

Utjecaj na klimu

Sargaško more čini više od pukog utočišta za morski život - ono igra važnu ulogu u regulaciji Zemljine klime. Regija je ključni dio globalnog sistema cirkulacije okeana, posebno sjevernoatlantskog suptropskog vrtloga. Ovaj vrtlog pomaže u transportu tople, slane vode prema sjeveru, dok se hladnija voda kreće prema jugu, stvarajući ravnotežu koja utječe na vremenske obrasce s obje strane Atlantika.

Osim toga, površinske vode Sargaškog mora djeluju kao značajan ponor ugljika. Fitoplankton u regiji apsorbira ugljični dioksid, a kada ugine, njihove ljušture tonu na morsko dno, efektivno zarobljavajući ugljik iz atmosfere duži period. Ovaj proces pomaže u ublažavanju klimatskih promjena smanjenjem količine ugljičnog dioksida u atmosferi. Međutim, kako ističe studija objavljena u Frontiers in Marine Science, porast temperature u Sargaškom moru - za oko 1°C od 1980-ih - poremetio je ovu osjetljivu ravnotežu. Toplije površinske vode ometaju miješanje kisika i hranjivih tvari, što bi moglo imati dugoročne posljedice po ekološko zdravlje regije i njenu ulogu u globalnoj regulaciji klime.

Prijetnje Sargaškom moru

Sargaško more je sve više ugroženo ljudskim aktivnostima, posebno zagađenjem. Jake struje koje okružuju more djeluju poput ogromne zamke, skupljajući otpad s druge strane Sjevernog Atlantika. Plastični otpad, ribarske mreže i drugi oblici zagađenja nakupljaju se u regiji, ugrožavajući morski život. U jednoj studiji procijenjeno je da Sargaško more sadrži otprilike 200.000 komada otpada po kvadratnom kilometru.

Osim toga, buka s brodova remeti morski okoliš, maskirajući zvukove kitova i drugih morskih sisara. Gubitak sargaških prostirki i zapetljavanje divljih životinja u napuštenu ribolovnu opremu su druge rastuće zabrinutosti.

Kako bi se pozabavila ovim prijetnjama, Komisija za Sargaško more, osnovana 2014. godine, zalagala se za zaštićena morska područja i međunarodne sporazume za smanjenje zagađenja plastikom i zaštitu migracijskih ruta koje prolaze kroz regiju.

┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad