Jesmo li postali ravnodušni? Istraživanje Oxforda otkriva zabrinjavajući trend

U vremenu kada su informacije dostupnije nego ikada, sve je više ljudi koji ih svjesno nastoje izbjeći. Najnoviji Digital News Report 2026, koji je Reuters Institute objavio u junu, pokazuje da 42 posto ispitanika u 48 medijskih tržišta ponekad ili često izbjegava vijesti. Godine 2017, kada je institut počeo pratiti ovaj fenomen, taj udio iznosio je 29 posto.

Iako se globalni rezultat nije promijenio u odnosu na prošlu godinu, dugoročni trend otkriva sve ozbiljniji problem za medije. Vijesti, koje bi trebale pomoći građanima da razumiju svijet, za dio publike postaju izvor emocionalnog opterećenja.

Posebno su zanimljivi regionalni podaci. U Hrvatskoj, Bugarskoj, Grčkoj i Turskoj najmanje 60 posto ispitanika navodi da povremeno ili često izbjegava informiranje. U Danskoj je taj udio tokom godine porastao za sedam, a u Norveškoj za devet postotnih bodova.

Vijesti su sveprisutne, interes za njih opada

Reuters Institute bilježi i osjetan pad zanimanja za vijesti. U 46 tržišta za koja postoje usporedivi podaci, udio onih koji su izrazito ili veoma zainteresirani za vijesti smanjio se s 59 posto u 2021. na nešto manje od 46 posto u 2026. godini.

Istovremeno se mijenja način informiranja. Društvene mreže i videoplatforme prvi put su prestigle televiziju i internetske stranice medijskih kuća kao izvori vijesti. Koristi ih 54 posto ispitanika, dok se udio televizije spustio na 52 posto, a medijskih portala i aplikacija na 51 posto.

Sve više građana tako vijesti susreće usput, između zabavnih snimaka, privatnih objava i drugih sadržaja. Informiranje postaje manje svjestan izbor, a sve više dio svakodnevnog kretanja digitalnim platformama.

Novi izvještaj OECD-a, objavljen 9. novembra, upozorava da ljudi često izbjegavaju vijesti zato što ih doživljavaju kao pretjerano negativne, repetitivne ili emocionalno iscrpljujuće, posebno kada je riječ o politici i ratovima.

Šta je selektivno izbjegavanje vijesti?

Riječ je o svjesnom ograničavanju izloženosti informacijama, bilo preskakanjem određenih tema, smanjenjem vremena provedenog uz vijesti ili potpunim povlačenjem iz informiranja. Takvo ponašanje ne mora značiti nezainteresiranost za društvo. Nekim ljudima ono predstavlja način zaštite od stresa, dok kod drugih može biti povezano s nepovjerenjem u medije ili osjećajem da ne mogu utjecati na događaje o kojima svakodnevno slušaju.

Kada informiranje postane teret

Podaci otvaraju neugodno pitanje za novinarstvo. Ako se publika sve češće povlači pred vijestima, kako izvještavati o ratovima, nasilju i političkim krizama, a da se pritom ne produbljuje osjećaj bespomoćnosti?

Izbjegavanje vijesti ne može se automatski izjednačiti s apatijom. Čovjek koji privremeno prestane pratiti ratna razaranja ne mora biti ravnodušan prema žrtvama. Ponekad je upravo suprotno: količina patnje kojoj je izložen postaje emocionalno neizdrživa.

Ipak, dugoročno povlačenje iz informiranja ima i šire posljedice. Reuters Institute upozorava da slabljenje interesa za vijesti otežava uključivanje građana u političke procese, dok sve veće oslanjanje na društvene mreže mijenja odnos publike prema profesionalnom novinarstvu.

Za medije to predstavlja izazov koji se teško može riješiti još većim brojem objava ili dramatičnijim naslovima. U društvu preplavljenom informacijama, možda je sve važnije pitanje koliko vijesti ljudima pomažu da razumiju događaje, umjesto da ih samo iznova izlažu njihovim najtežim posljedicama.